Motorički razvoj djeteta ne možemo gledati izolirano već razvoj djeteta moramo gledati kroz skladan fizički, motorički, emocionalni i kognitivni razvoj. Razvoj motorike kod djeteta podrazumijeva njegovu sve veću sposobnost korištenja vlastitog tijela i baratanje predmetima te mu pokret služi kao alat za postizanje nekog cilja. Za motorički razvoj od iznimne je važnosti da se ono odvija normalnim putem, odnosno da se ne očekuje od djeteta da izvodi kompleksne strukture pokreta i kretnji prije nego što usvoji i savlada osnovna gibanja i pokrete. Motorički razvoj se može definirati kao proces kroz koji dijete uči obrasce kretanja i motorička znanja (Malina, Bouchard, Bar – Or, 2004).

 

Napredak u motoričkom razvoju vidljiv je kroz pojavu novih vještina,pojavu finijih pokreta, poboljšanje u rezultatu kretanja, povezivanje kretanja, te kroz rezultate testova koji procjenjuju stupanj određenog znanja odnosno motorički razvoj. Svako dijete ima potencijal da razvije i nauči veliki broj osnovnih obrazaca kretanja. Zbog različitosti u motoričkom razvoju, kod neke djece će se primijetiti minimalne promjene, neka djeca će stagnirati dok će kod neke djece biti primjetan kontinuirani razvoj. Razvoj motoričkih sposobnosti u ranim godinama djetetova razvijanja usko je povezan s tempom rasta i razvoja (neuro – muskularno razvijanje, tjelesne karakteristike, fiziološke predispozicije).

 

Motorički razvoj je kontinuirani proces koji ovisi o interakciji više faktora. To su: 

  • živčano – mišićno sazrijevanje (visok genetski udio)
  • tjelesne karakteristike djeteta (veličina tijela, proporcije, tjelesni sastav)
  • tempo rasta i razvoja (faze ubrzanog rasta smjenjuju se s fazama razvoja)
  • rezidualni efekti prijašnjih motoričkih iskustava uključujući prenatalne kretnje
  • nova motorička iskustva, doživljaji (stimulacija, vježbanje i povezivanje različitih pokreta).

 

Vrlo bitnu ulogu u motoričkom razviju igra i okolina te roditelji i podražaji koje prima od njih. Motorički repertoar formira se doživljavanjem okoline i motoričkim podražajima. O njima ovisi djetetova motorička budućnost, odnosno hoće li dijete biti tjelesno aktivno kada odraste. Različiti tipovi obitelji i različite okoline pružaju djetetu različite doživljaje i mogućnosti što znači da će neka djeca steći više, odnosno manje motoričkih iskustava.

Motorički razvoj odvija se u dva smjera: 

  • Cefalo – kaudalni smjer
  • Proksimalno – distalni smjer

Cefalokaudalni smjer nam govori da dijete prvo počinje kontrolirati voljne pokrete glave i vrata, zatim ruke te na kraju kontrolira pokrete nogama. Proksimalnodistalni smjer ukazuje na to da dijete kontrolira pokrete od sredine trupa prema ekstremitetima (Neljak, 2009). Pokrete rukom kontrolira prvo u ramenom zglobu, zatim u laktu i na kraju kontrolira pokrete šake i prstiju.

FAZE MOTORIČKOG RAZVOJA

Motorički razvoj djece možemo podijeliti u 7 faza:

faza refleksnih pokreta,

faza spontanih pokreta,

faza osnovnih pokreta i kretnji,

faza osnovne senzomotorike,

faza osnovnih gibanja,

faza preciznije motorike,

faza lateralizacije (Neljak, 2009).

Dok se faza refleksnih i spontanih, faza osnovnih pokreta i gibanja te faza osnovne senzomotorike odnosi na prve dvije godine djetetovog života, ostale četiri faze možemo uočiti kod djece predškolske dobi.

Osnovna gibanja se kod djece u prvoj i drugoj godini života nalaza u fazi početnog usavršavanja dok će se kasnije u predškolskoj dobi nastaviti u fazi naprednijeg usavršavanja, stabilizacije i automatizacije. U petoj godini započinje faza preciznije senzomotorike gdje se pojavljuju precizniji i usklađeniji rad mišića ruku, šaka i prstiju kod bilo kojih pokreta. Kod djece se uočava mnogo preciznije baratanje predmetima, pokreti su smireniji, kontinuiraniji i izvode se sigurnije. Faza lateralizacije javlja se u šestoj ili sedmoj godini u kojoj se kod djeteta pojavljuje prirodan izbor dominantne strane tijela. 22 Prema (Clarku, Metcalfe 2002) motorički razvoj slikovito je predočen kao penjanje na planinu. To je proces koji traje više godina i usko je povezan s osobnim vještinama i porivima koje osobu vode prema planini. Penjanje na planinu i motorički razvoj povezuju i regresije i progresije napretka.

Dosezanje vrha planine u motoričkom razvoju karakterizira dostizanje visoke razine kretnih sposobnosti. Priprema za penjanje na planinu možemo povezati s prenatalnim razvojem ili genetskom strukturom roditelja (Šalaj,2012).

Planina je podijeljena u pet perioda motoričkog razvoja: 

  • Refleksni period (rođenje do 2 tjedna)
  • Predadaptacijski period (od 2 tjedna do prve godine)
  • Period temeljnih obrazaca (od prve do sedme godine)
  • Kontekstualno specifični period (od sedme do jedanaeste godine)
  • Period vještine (jedanaesta godina)