Da bi se ukazalo na zaštitu i značaj jezičke raznolikosti i kulture Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) je 1999. godine 21. februar proglasila Međunarodnim danom maternjeg jezika. UNESCO i na ovaj način želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskoga kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti, a obilježavanje ovog dana ide ka cilju promicanja jezičke raznolikosti i višejezičnog obrazovanja.
Šta je maternji jezik?
Danas u svijetu postoji oko 7.000 jezika. Svakome je neki jezik maternji.
Maternji jezik je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. To je jezik koji ljudi najprije nauče. Njega usvajamo prirodno, u sredini u kojoj odrastamo bez ikakve posebne obuke. Svoj maternji jezik trebamo voljeti, a to ćemo najbolje postići njegovim čuvanjem i pravilnim korištenjem. Maternji jezik je naslijeđe koje pripada svakom pojedincu i niko nema pravo oduzeti to naslijeđe nekome. Isto tako, ljubav prema maternjem jeziku ne smije nas spriječiti da učimo strane jezike.
Zašto slavimo Međunarodni dan maternjeg jezika?
Međunarodni dan maternjeg jezika obilježavamo kako bismo istakli važnost učenja jezika za razvoj višejezičnosti i razumijevanje među ljudima koji pripadaju različitim kulturama, kako bismo promovisali bogatu jezičku raznolikost koju baštinimo i ukazali na važnost prava na izučavanje i obrazovanje na maternjem jeziku.
Međunarodni dan maternjeg jezika mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.
Volimo i čuvajmo svoj maternji jezik i poštujmo tuđi!
Sretan nam Međunarodni dan maternjeg jezika!
