Travnik je grad u centralnoj Bosni smješten na nadmorskoj visini od 514m i udaljen 90km zapadno od glavnog grada Bosne i Hercegovine – Sarajeva.
Kako je grad dobio ime Travnik, još uvijek nije sa sigurnošću utvrđeno. Pretpostavlja se da je naziv vezan za semantički korijen riječi trava, tim prije što je i sam travnički kraj poznat po bujnim i nadaleko poznatim travnjacima i ispašama. Također postoji mišljenje da je grad dobio ime po tvrđavi iz predosmanskog perioda u kojoj je bio smješten činovnik koji je ubirao travarinu, tzv. travnik.
Grad Travnik prvi put se spominje 1463. godine u tajnom izvještaju venecijanskog uhode, a u vezi sa zauzimanjem grada od strane turske vojske predvođene sultanom Mehmedom II Fatihom i događajima koji su doveli do propasti bosanskog kraljevstva. Nešto više od dva stoljeća kasnije, godine 1699., bosanski vezir Defterdar Halil-paša Ćoso premjestio je vezirsku stolicu iz Sarajeva u Travnik, te grad Travnik postaje sjedište Bosanskog pašaluka Osmanskog carstva sve do 1851. godine. Za to vrijeme u devedeset mandata izmijenilo se sedamdeset i sedam vezira na funkciji upravitelja Bosanskog pašaluka. Od prijenosa vezirske stolice u Sarajevo 1851. godine, pa sve do austrougarske okupacije Travnik je bio sjedište sandžakata, odnosno kajmakamata.
Odlukom Napoleona Bonaparte 1807. godine u Travniku je otvoren Francuski generalni konzulat, kao prvo stalno diplomatsko predstavništvo u Bosni i Hercegovini. Godinu dana kasnije i Austrija otvara svoj generalni konzulat u Travniku. Francuski konzulat će djelovati do 1814., a austrijski do 1820. godine. U vrijeme Austrougarske uprave Travnik postaje sjedište oblasti.
Nakon oslobođenja od fašizma 22. 10. 1944. godine Travnik postaje sjedište kotara ili sreza sve do 1955.
Danas je Travnik administrativno-upravno sjedište Srednjobosanskog kantona i školski, kulturni, sportski i zdravstveni centar regije Srednja Bosna. Grad Travnik ima oko 27.000 stanovnika, a općina Travnik oko 50.000 stanovnika.
Posebnim u svijetu ga čine dvije dvadesetmetarske sahat kule, podignute u 18. st., te jedini u Bosni i Hercegovini sunčani sat iz 1886. godine.