Razgovor s povodom

Prestižne nagrade i priznanja oduvijek su bile izraz poštovanja prema radu i zalaganju, stoga Vam, uvaženi profesore, upućujemo iskrene čestitke povodom odlikovanja i dijelimo radost Vašeg enormnog uspjeha. Koristimo priliku da Vam uputimo i riječi zahvale što se pristali biti sudionikom ovog razgovora.

 1. Za početak nam malo pojasnite  šta je zapravo Orden izlazećeg sunca i šta sve stoji iza jednog ovakvog priznanja?

* Carsko odlikovanje ” Orden izlazećeg sunca sa zlatnim i srebrenim zrakama”  dodjeljuje se onima  koji su napravili istaknuta dostignuća u međunarodnim odnosima, promociji japanske kulture, napretku u svojoj oblasti.

Oblast kojom sam zavrijedio ovo, nadasve respektabilno carsko odlikovanje, je doprinos pri širenju znanja o sportskoj disciplini judo kao jednom obliku tradicionalne japanske kulture ljudima u Bosni i Hercegovini,  kao i za moje zalaganje pri odgoju i podršci mnogim mladim sportistima i budućim liderima,  te za istrajan rad pri promociji judo sporta. Sve navedene aktivnosti imale su i rezultat poboljšanja prijateljskih odnosa između Japana i Bosne i Hercegovine kroz sportski duh i prijateljsko nadmetanje.

Naravno da ovo planetarno bitno odlikovanje pripada dijelom i mojim saradnicima, kao i Edukacijskom fakultetu u Travniku,  koji mi je kao nastavniku omogućio da educiram buduće lidere,  prije svega u judu i borilačkim sportovima.

2. Koliko  će ovo priznanje utjecati na Vaš rad i zalaganje u sportu u budućnosti? 

* Neosporno je da svaka nagrada motivirajuće djeluje na budući rad. Nagrađenima priznanja čine čast i zadovoljstvo, ali to je ujedno i odgovornost da se dalje nastavi sa aktivnostima kako bi opravdali povjerenje. Carsko odlikovanje ” Orden izlazećeg sunca sa zlatnim i srebrenim zrakama” koje mi je dodjelila Japanska Vlada za mene čini iznimnu čast i zadovoljstvo,  a samim  tim i ogromnu obavezu da nastavim i dalje raditi na razumijevanju naše dvije zemlje kroz sport, kroz judo, odnosno da u skladu sa mojim mogućnostima doprinosim daljem razvoju prijateljskih odnosa Bosne i Hercegovine i Japana.

3. Recite nam nešto o svom ulasku u  judo svijet, šta je to što Vas je privuklo u judo?

*Kad sam prvi put čuo priču o nastanku juda, koju nam je pričao naš stariji drug, ta priča mi se jako svidjela, bio sam veoma mlad. Bila je to priča o japanskom ljekaru koji je boraveći u Kini gdje je od tamošnjih monaha učio vještinu borenja golim rukama zvanu Tes. Jednoga dana  posmatrao je  kako gorska oluja lomi debeli stoljetni hrast, istovremeno je zapazio  nježnu tanku vrbu kako gipko se savijajući, uspješno odolijeva naletima vjetra. Tada je u ljekarovom umu sjevnula munja spoznaje. Pojmio je osnovni princip borenja golim rukama ” yu princip” princip popustljivosti.

Govoreći dalje o ovoj vještini,   drug nam je pojasnio da zahvaljujući spoznaji japanskog ljekara Akijame Sirobea Jositakija o ” yu principu ” principa popustljivosti, moguće je   da lakša i fizički slabija osoba pobjedi neuporedivo težeg i fizički jačeg protivnika. Ova lijepa priča  mi je ostala jako upečatljiva, posebno to da vještinom koja se zove judo fizički slabiji može pokoriti neuporedivo jačeg protivnika.

Nakon izvjesnog vremena u gradu sam vidio plakat kojim se pozivaju polaznici u judo školu. Otišao sam na adresu USD Bosna, koji se tada nalazio u Sarajevskoj ulici Jelićeva na broju 3 i upisao sam  se u judo školu  JK Bosna. Tako je započelo moje dugo sportsko putovanje koje traje,  evo već 55.  godina.

4. Da li se sjećate svojih prvih natjecanja, da li Vam je neko posebno ostalo u sjećanju?

*U mom  natjecateljskom iskustvu pamtim da sam deset godina nastupao u tadašnjoj Saveznoj judo ligi. Bio sam višestruki prvak SR BiH, Univerzitetski prvak Jugoslavije, zabilježio sam i nastup u reprezentaciji bivše države. Posebno mi je u sjećanju ostala pobjeda nad predstavnicima Francuske, gdje sam u jednom danu bio uspješniji od dvojice veoma dobrih mladih Francuza. Mladi Francuzi, Beti i Truve, bili su veoma perspektivni. Imali smo kvalitetne borbe. U  tim mečevima slavio sam pobjede kojih se i dan danas rado sjećam.

 5. Koje trenutke i uspjehe najviše pamtite kao trener?

*Moje trenersko putovanje traje već 45. godina.

Pošto je moj matični klub 1976. godine ostao bez trenera, ja sam tih godina bio pri završetku Fakulteta za fizičku kulturu.  Uprava kluba mi je ponudila da preuzmem prvu ekipu Kluba. Kuriozitet je da sam od te daleke 1976. godine  do danas trener prve ekipe Kluba.

U prijeratnom periodu sa JK Bosna  osvajali smo Ekipno prvenstvo Jugoslavije, dok sam sa JK Bosna u poslijeratnom periodu 25. godina zaredom ekipni, pojedinačni i sveukupni pobjednik u muškoj i ženskoj konkurenciji.

Radio sam kao trener i selektor u različitim periodima sa reprezentacijom bivše države, a reprezentaciju SR BiH i BiH vodim od 1979. godine  do danas.

Ponosan sam na sportiste sa kojima neposredno radim kao trener,  a koji su nosioci svjetskih, evropskih , mediteranskih i drugih odličja.

Ako bi trebao da izdvojim nekog od njih onda je to svakako Larisa Cerić, osvajačica svjetskih i evropskih seniorskih medalja i Amel Mekić evropski prvak za seniore iz 2011. godine.

Svakako da su najemotivniji trenuci u mojoj trenerskoj karijeri vezani za najveća sportska postignuća sportista sa kojima radim.

Dakle,  rezultati koji su pobudili posebne emocije su 1.mjesto, zlatna medalja,  Svjetsko prvenstvo za juniore, Larise Cerić , dvorana Pierre de Coubertin , Pariz 2009. godine.

  1. mjesto, Svjetsko prvenstvo za seniore – open kategorija, Larisa Cerić, Marrakesh , Maroko 2017. godine.

Prva evropska olimpijska medalja za BiH, Larise Ceric, Evropske olimpijske igre,  Minsk 2019. godine.

  1. mjesto, zlatna medalja Amela Mekića, Istanbul 2011.godine.

 

6. Postoji li neka zanimljiva anegdota sa takmičenja iz Vašeg bogatog iskustva?

*Anegdota je bilo nebrojeno u mojoj sportskoj karijeri. Ovdje ću ispričati jednu,  ona je primjerena i predmetnoj nagradi koja je i povod za ovaj razgovor.

Kao mlađi judoka u pionirskom centru na Grbavici u sklopu japanskih dana kulture, gledali smo film „Saga o judu“. Ovo je bio film prvenac glasovitog japanskog redatelja Akira Kurosawe. Tema filma  je nama posebno interesantna, filmska priča  o osnivaču modernog juda Jigoro Kanu i o načinu na koji je on krčio put razvoju juda. Ovaj film sam gledao 1969. godine.  Isti me toliko dojmio da sam čvrsto odlučio da ga moram imati u mojoj videoteci filmova o judu. Tragao sam za ovim filmom,  ali bezuspješno. Putovali smo 1996. godine u Japan na SP. Svečanu večeru za predstavnike Federacija upriličio je Yukimitsu Kano, predsjednik Svejapanska judo federacije,  inače unuk osnivača juda Jigoro Kana. Posrećilo mi se i sjedio sam za stolom sa gospodinom Kanom. Bio sam ushićen,  sjedio sam sa gospodinom Kanom i s nestrpljenjem sam otpočeo razgovor. Nakon određenog broja kurtoaznih rečenica koje su se odnosile uglavnom na upoznavanje, sa nestrpljenjem sam upitao za film za kojim dugo tragam , film „ Saga o Judu „ . Nakon odgovora gosp. Kana da ništa ne zna o tom filmu,  na mom licu šok i nevjerica. Kako je moguće da gosp. Kano ne zna ništa o filmu prvencu Akira Kurosawe, a koji je posvećen njegovom djedu Jigoru Kanu ?! Gosp. Kano je na mom licu mogao razaznati razočarenje. Utješno mi je rekao da će se raspitati i ako dođe do filma da će mi ga poslati. Nakon određenog vremena na moju adresu stiže pismo gosp. Kana koji sa žaljenjem konstatuje da je pokušao pronaći film  „ Saga o judu“  ali nažalost bezuspješno.

Ovu angdotu sam ispričao mojoj prijateljici,  inače uposlenici Japanske Ambasade gospođi Vahdeti Kazić i upoznao sam je kako bezuspješno tragam za video uradkom filma „Saga o Judu“  te da mi u tome nije mogao pomoći ni sam unuk Jigoro Kana. „ Oprosti Brane,“ reče mi tada gospođa Vahdeta s obzirom da sam je predhodno upoznao sa sadržajem filma,  „ a da se taj film možda ne zove Sanshiro Sugata ? “ Sanshiro Sugata je u predmetnom filmu učenik Jigoro Kana, odmah sam kliknuo, da je to je taj film. Film koji se orginalno zove „ Sanshiro Sugata,“  kod nas je prikazivan pod nazivom „Saga o judu „ . Stoga mi,  ni sam Kano nije mogao pomoći da ga pronađem. Napokon, bio sam sretan,  jer moju kućnu videoteku krasi film za kojim sam toliko dugo tragao.

7. Šta biste poručili mladim osobama koje se odluce baviti judom ?

*Mlade sportiste koji se namjeravaju baviti judom,  najprije bih upoznao sa ciljem vježbanja juda koje je najbolje determinirao osnivač juda Jigoro Kano: ” Judo je način pomoću koga najbolje možete upotrijebiti vašu fizičku i psihičku snagu. Vježbajući vas u napadu i odbrani judo ojačava vaš duh i tijelo i pomaže vam da principe juda prihvatite kao svoje. Na taj način se usavršavate i postajete vrijedniji član društvene zajednice, što je i glavni cilj juda.

„ Nije važno da si bolji od drugog,   nego  jučerašnjeg sebe “

Dakle,  judo je više od sporta , judo je način života. Mladi sportisti trebaju da imaju cilj, želje, snove i vizije, trebaju i da sanjaju,  da maštaju, jer poznato je da svi mi možemo ostvariti naše snove ako imamo hrabrosti da ih slijedimo.

Oni koji  namjeravaju da se bave judom ova učenja treba da usade u svoja srca.

 

 8. Možete li nam dati svoj kratki osvrt na trenutnu situaciju u bh. sportu? Šta su najveći problemi i koja su, prema vašem mišljenju, moguća rješenja.

*Države iz okruženja kao što su:  Hrvatska, Slovenija, Srbija,  između ostalog su se proglasile sportskim nacijama, a to  znači da su obezbijedili dostatnu infrastrukturu i finansije za podršku sportu u svojim zemljama. Zauzvrat,  osvajaju pregršt olimpijskih i svjetskih odličja,  a posebne benefite imaju na populariziranju svojih zemalja na međunarodnoj sceni.

Nažalost, naša Domovina još uvijek nije prepoznala značajnije sport i mi uveliko kaskamo za zemljama u okruženju, a to je najvidljivije u slučaju nastupa naših sportista na Olimpijskim igrama. Ako govorimo o olimpijskim normama, gore navedene zemlje imaju ih u prosjeku po 50, dok naš Olimpijski tim uspjeva ostvariti prosječno desetak olimpijskih normi. Naravno,  sve ovo ima za posljedicu da smo jedina zemlja u okruženju bez Olimpijske medalje. Olimpijski Komitet  BiH čini značajne napore na prevazilaženju ovih problema,  ali očito da nije u mogućnosti sam iznaći rješenje neuređenosti sporta.

Da bi prevazišli probleme u našem sportu bilo bi prije svega neophodno postići  političku volju,  da se sportu u BiH neuporedivo značajnije pomogne kroz izgradnju potrebite sportske infrastrukture,  te da se u isti ulože značajnija finansijska sredstva,  koja bi bila donekle približna sportskom potencijalu koji evidentno imamo.

 

S poštovanjem,

Branislav Crnogorac.

By |2020-11-16T19:13:14+00:00Novembar 16th, 2020|Vijesti FRONT 2017|Komentari isključeni za Razgovor s povodom

About the Author: