Razgovor s povodom – Doc.dr. Zehrina Selimović

Povodom Međunarodnog dana tolerancije koji se obilježava sljedeće sedmice, a koji nam, između ostalog, služi kao podsjetnik na jednu od ključnih uloga škole, podsticati razvoj tolerancije, razgovarali smo sa dugogodišnjom profesoricom razredne nastave, doc. dr. Zehrinom Selimović.

Poštovana profesorice, prije svega, hvala Vam  na sudjelovanju u razgovoru s povodom. Čast nam je i zadovoljstvo biti Vašim sagovornikom.

  1. Škola je mjesto sticanja znanja, ali i socijalizacije, zajedništva i međusobnog uvažavanja. Pred školom se nalazi sve veći izazov, razvoj tolerancije. Kažite nam, kolika je zapravo uloga škole u razvoju socijalnih kompetencija i koliko je ona u tome uspješna?                                            

Tako je. Škola je mjesto gdje učenici stiču znanja, sposobnosti, vještine i navike. Učenici u  školi nadograđuju ono što su prethodno stekli u porodici i predškolskim ustanovama, ali i cjelokupnoj okolini. Stoga je škola veoma značajan faktor socijalizacije djece. Prvi dolazak u školu je prije svega dolazak u novu socijalnu sredinu gdje se poštuju određena pravila i norme. Dolaskom u školu djeca imaju potpuno nove socijalne kontakte sa svojim vršnjacima koje nisu oni birali i na čiji izbor nisu imali nikakav uticaj. U grupi vršnjaka svaka individua obituje za sebe. Tada nastupa škola kao dakle, odgojno – obrazovna ustanova, a u središtu njenog djelovanja je nastava.

Ako napravimo poređenje tradicionalne i savremene nastave uočit ćemo da se u tradicionalnoj nastavi  nije marilo za svakog učenika kao zasebnu  individuu, pa samim tim nije bilo posebnog razumijevanja za učenike, pa čak ni to da li su se oni socijalizovali.

Prema savremenim didaktičkim shvatanjima škola je zapravo jedna zajednica  sa međusobnim djelovanjem svih aktera koji su uključeni. Kada kažemo međusobno djelovanje možemo reći da se to baš odnosi na međusobno uvažavanje i poštovanje svih individua u nastavnom procesu, pa naravno i u cjelokupnoj školi.

Pred savremenom školom kao što ste naveli postoji ogroman izazov, a to je razvoj tolerancije.

Vrijednosti kao što su uvažavanje, poštovanje, razumijevanje i pomaganje su, čini nam se, na posljednjoj ljestvici društvenih vrijednosti. Nažalost, ako ove vrijednosti zagovaramo onda se etiketiramo kao staromodne i egocentrične osobe, a pri tome  često čujemo „Šta je on napravio u životu da ga moram cijeniti i poštovati?“. Ovdje zanemarujemo osnovnu činjenicu da je svako prvo čovjek pa ga iz tog razloga trebamo uvažavati, cijeniti i poštovati.

Mislim da su ove vrijednost bile više zastupljene u tradicionalnoj nastavi, zamjerka je samo što nisu bile obostrane. Možda baš ovdje leži problem netolerancije pa savremena nastava teže razvija toleranciju.

Savremena škola bi trebala više raditi na što pozitivnijoj pedagoškoj klimi i razvoju socijalnih kompetencija učenika kako bi međusobna tolerancija bila na zavidnom nivou.

Uloga škole je vrlo značajna za razvoj socijalnih kompetencija. Socijalan znači biti društven, imati osjećaj za zajednicu, biti upućen, sposoban za neko područje i razumjeti druge i drugačije.

Postoje dva aspekta socijalne kompetencije, a to su popularnost i prijateljstvo. Popularnost se odnosi na razinu u kojoj djecu prihvaćaju ili odbacuju vršnjaci, a prijateljstvo je odnos koji pretpostavlja uzajamni odabir dvoje specifične djece. Popularnija djeca brže ostvaruju socijalni kontakt. Međutim, neka djeca nemaju tu mogućnost  i tu je ključ razvoja socijalnih kompetencija, jer ako škola tj. nastavnici ne shvate ulogu svakog djeteta pojedinačno, onda nastaje problem. Svakom djetetu je potrebno omogućiti da stekne vještine koje će mu pomoći da stekne prijatelje i djeluje sretno i zadovoljno u školskom okruženju.

Mislim da su naše škole  na dobrom  putu da postignu taj cilj,  samo je potrebno mnogo vremena i kontinuiranog rada cjelokupne naše društvene zajednice na razvoju tolerancije.

 

  1. Na čemu se temelji uspostavljanje kvalitetnih odnosa među vršnjacima?

 

Kvalitetan odnos među vršnjacima se uspostavlja na toleranciji i poštovanju drugog i drugačijeg, na pravilnoj  komunikaciji, empatiji, na dogovaranju i prihvatanju tuđeg mišljenja. Poznato nam je da uspješnog vršnjačkog odnosa nema bez interakcije i da će njegova uspješnost zavisiti od stepena i kvalitete interakcije. Kako bi se učenici uspješnije nosili sa problemima i teškoćama današnjeg društva, od njega se očekuje usvajanje i razvijanje velikog broja različitih kompetencija koje im omogućavaju brzo i uspješno prilagođavanje novim društvenim i profesionalnim zahtjevima. Škole trebaju osigurati pedagošku klimu u kojoj će djeca razvijati pozitivan odnos s učiteljem, s drugim odraslim osobama u školi, sa vršnjacima, ali i socijalnu klimu koja će doprinositi razvoju socijalnih vještina.

Osnova za razvoj pozitivne socijalne klime je baš tolerancija, jer ako nema međusobnog razumijevanja, uvažavanja i poštovanja,  nema ni pozitivne socijalne klime.

Tolerancija je osnovni faktor funkcionisanja socijalnih odnosa. Riječ tolerancija je stranog porijekla i znači podnositi, a u socijalnom kontekstu znači postupanje ili stav prema nekoj osobi, predmetu ili ideji. Ako nema dovoljno razvijene tolerancije dolazi do urušavanja odnosa među vršnjacima.

 

  1. Tolerancija nije nešto sa čime se ljudi rađaju. Tolerancija se uči. Recite nam, iz svog dugogodišnjeg iskustva, kako doprinijeti razvoju tolerancije i stvaranju harmoničnih vršnjačkih odnosa u razredu?

 

Kao što ste naveli tolerancija je nešto što se uči i ne rađamo se s tim. U razredu je puno učenika sa različitim željama i potrebama, stoga je jako važno da se vršnjaci međusobno kao takvi prihvate, a naravno i nastavnika, kao i nastavnik njih. Nastavnici trebaju učenike uputiti na međusobne različitosti među vršnjacima; neko ima smeđu kosu, neko, crnu ili plavu i da ta boja ne određuje razlike koje će stvarati prepreku u druženju, komunikaciji i igri.

Dakle, ako je  kod učenika utemeljena tolerancija škola bi  trebala samo nadograđivati u kontekstu socijalnih odnosa u razredu. Ako uočimo nedostatak ili manjak tolerancije kod učenika, onda bi nastavnici trebali posmatrati učenika i  odgovoriti na sljedeća pitanja:

1.Kako učenik razgovara sa vršnjacima?

2.Kako rješava nesuglasice i sukobe?

3.Da li je spreman na saradnju?

4. Da li uvažava i poštuje i sebe i druge?

Na osnovu dobijenih odgovora nastavnik može djelovati kako bi popravio stanje i razvio jedan nivo tolerancije kod takvih učenika.

Nastavnik treba da poznaje svoj razred i reaguje ako primijeti netolerantno ponašanje. U rješavanje problema treba da uključi sve učenike, poslušati prijedloge i rješenja koja učenici smatraju korisnim, a poslije dati svoj prijedlog. Tako ćemo uvažiti mišljenje učenika i samim tim uključiti ih aktivnosti kao sudionike. Naravno da u ovom djelovanju veliku ulogu igra i sama ličnost nastavnika. Često se desi odbacivanje među djecom i isključivanje iz grupe.

Npr. Dječaci se ne žele igrati sa djevojčicama ili obratno. Stereotip je da se djevojčice igraju s lutkama, a dječaci vole igrati nogomet. Ovo je zapravo društveno prihvatljivo očekivanje, a ne slobodan izbor djeteta. Ukoliko se uključi nastavnik u rješavanje problema,  tj. nastavnik koji se igra sa djevojčicama i njihovim lutkama, a želi igrati i nogomet sa dječacima, je pravi primjer tolerancije i djeca će učiti iz takvih primjera.

Nastavnik koji je tolerantan vjerovatno će biti bolje shvaćen od učenika. Tako će nastavnik kod učenika razvijati toleranciju jer iz primjera se najbolje uči.

Naravno da postoje  radionice i razne vrste igara kroz koje nastavnici mogu razvijati toleranciju među učenicima, samim tim razvijaju i socijalne vještine koje će iskoristiti kako bi bili socijalno kompetentni za aktivnosti u zajednici.

  1. Koliko je važno kreirati opću, socijalno pozitivnu atmosferu?

Pozitivnu atmosferu u kontekstu socijalnih odnosa jako je bitno kvalitetno kreirati. Ukoliko ne postoji pozitivna klima u razredu, pa i školi, stvaraju se problemi u socijalnim odnosima. Klima predstavlja jednu veliku mrežu odnosa u školi i ukoliko se jedna nit prekine, ona bitno narušava te odnose koji najviše utiču na učenike. Drugačije rečeno, pozitivna ili negativna kreirana socijalna klima može se razumjeti sagleda li se ostvarenje složene interakcije na nivou organizacije i rukovođenja, te na nivou međuodnosa između sudionika odgojno-obrazovnog procesa koji uključuje emocionalni ton u interpersonalnoj komunikaciji i proces koji nastaje kao produkt interakcije između nastavnika i učenika. Škola je ta koja treba da kreira pozitivnu pedagošku klimu u kojoj će se svi i nastavnici, učenici, menadžment i stručni saradnici osjećati sigurno, ali imati i osjećaj pripadnosti toj zajednici. Tu zajednicu čine svi akteri u školi, pa čak i partneri škole kao što su roditelji i lokalna zajednica. Njihov stav je jako bitan za kreiranje pozitivnog okruženja. Naravno, menadžment škole treba da radi na kreiranju što kvalitetnije pedagoške klime u školi, jer ta pozitivna klima se prenosi na nastavnike, a oni je prenose na učenike u razredu.

5.Ukoliko postoji netolerancija od strane učenika, na koji način je učenici najčešće iskazuju?

Netolerancija (netrpeljivost) je nedostatak poštovanja za tuđe navike i vjerovanja.

Najčešći način iskazivanja tolerancije i netolerancije kod učenika je verbalno i neverbalno.

Verbalna netolerancija se najčešće manifestuje  kroz vrijeđanje i izrugivanje  drugog, prijetnju, nasilje i progon. Neverbalna tolerancija se manifestuje kroz šutnju, ljutit pogled, mrštenje, određene geste i hladan ton glasa.

Dok na primjer, kod tolerantnih učenika primijetit ćemo razgovor, pohvalu i interes kao verbalno izražavanje, a neverbalno  kontakt očima, smiješak i ljubazan ton glasa, ponekad i šutnja može biti manifest tolerancije.

Šutnju možemo svrstati i u toleranciju i netoleranciju. Ponekad šutnja može upućivati na ravnodušnost ili nezainteresovanost što opet ovisi o niz drugih faktora.

Ukoliko je neko netolerantan prema određenoj osobi ili osobama on prati njihovo ponašanje, hvata  svaku njihovu riječ. Te osobe su u njegovim mislima čak i kada nisu u njihovoj blizini, a sve je to praćeno srdžbom, ljutnjom, strahom i anksioznošću. Ovo dovodi do negativnog razmišljanja koje se može odraziti na učenika. Dugotrajno negativno razmišljanje dovodi do stresa, što nepovoljno djeluje na psihičko i fizičko zdravlje. Zato je potrebno na vrijeme prepoznati netoleranciju i adekvatno i na vrijeme reagovati.

6.Kako suzbiti pojavu netolerancije kod učenika?

Postoje načini kako reagovati na netolerantno ponašanje. Najbitnije, kao što sam već navela  prepoznati to na vrijeme, kako bi mogli djelovati.

Tolerancija se uči cijelog života jer nas život postavlja u različite situacije za koje nismo sigurni kako reagovati i šta je ispravno. Od najranijeg djetinjstva djeca  uče toleranciju posmatranjem svojih roditelja. Vrlo je bitno da se u porodici ne ističu stereotipi i predrasude. Teško ćete u školi moći praviti nivo tolerancije ako su učeniku roditelji rekli da se ne treba družiti sa nekim. Pravi učitelj tolerancije je prvenstveno porodica, zatim škole tj. nastavnici. Važan preduvjet učenja tolerancije je empatija. Ukoliko se stavimo u nečiju situaciju, tada ga možemo razumjeti kao što kažu „Obuj moje cipele i koračaj mojim koracima, pa ćeš me razumjeti“. Škola kao zajednica savremenih shvatanja treba se truditi razbijati stereotipe i predrasude koje učenici imaju, uklanjati faktore  koji dovode do netolerancije, diskvalifikovati sve ono što dovodi do negativnih pojava, zatim pohvaljivanje pozitivnog ponašanja ili akcija, ne treba škola zaključivati na osnovu jednog podatka ili primjera. Dakle, potrebno je razmotriti sve faktore koji dovode  do netolerancije, pa uticati na njih pozitivnim djelovanjem i primjerima. Bitno je da se svi učenici osjećaju kao dio školske zajednice, a škola je dužna to obezbijediti svim učenicima.

U ovom vremenu koje je vrlo pogodno za razvoj velike netolerancije, usljed ove pandemije, škola bi trebala biti u ulozi posmatrača, procjenjivača i pomagača kako bi djelovala što adekvatnije na netoleranciju i razvijala toleranciju na kojoj se treba zasnivati naše društvo. Kada kažem škola, zapravo mislim na sve aktere školske zajednice, a naročito nastavnike od kojih najvećim dijelom zavisi cjelokupan  odgojno – obrazovni proces. Moja poruka je:

Biti tolerantan je društvena odlika privilegovanih, budi dio društva i gradi svoje odnose  tolerišući drugog i drugačijeg.

By |2020-11-12T11:51:41+00:00Novembar 9th, 2020|Vijesti FRONT 2017|Komentari isključeni za Razgovor s povodom – Doc.dr. Zehrina Selimović

About the Author: