{"id":67094,"date":"2021-04-13T16:13:57","date_gmt":"2021-04-13T16:13:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/?p=67094"},"modified":"2021-04-13T16:15:30","modified_gmt":"2021-04-13T16:15:30","slug":"razgovor-s-povodom-prof-dr-muradif-hajder","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/2021\/04\/13\/razgovor-s-povodom-prof-dr-muradif-hajder\/","title":{"rendered":"Razgovor s povodom – prof.dr. Muradif Hajder"},"content":{"rendered":"

Po\u0161tovani profesore, izuzetna nam je \u010dast \u0161to ste prihvatili da budete na\u0161 sagovornik u \u201eRazgovoru s povodom\u201c. Mjesec april u svijetu se obilje\u017eava kao mjesec u kojem se aktivno podi\u017ee svijest o autizmu. S obzirom na Va\u0161e kompetencije u oblasti psihologije i dugogodi\u0161nje iskustvo u radu sa djecom, smatrali smo da ste ba\u0161 Vi kompetentan sagovornik na ovu temu.<\/em>
\nStru\u010dnjaci upozoravaju da se broj djece sa autizmom \u0161irom svijeta pove\u0107ava. U Bosni i Hercegovini veliki broj ove djece svoj \u017eivot provodi u izoliranom dru\u0161tvu i bez stru\u010dne podr\u0161ke. Na adekvatan odgovor nadle\u017enih se \u010deka godinama.<\/em>
\nSvjetski dan autizma obilje\u017eava se \u0161irom svijeta 2. aprila. Prema podacima UNICEF-a procjenjuje se da 6,5 posto djece u Bosni i Hercegovini od dvije do devet godina starosti imaju smetnje u razvoju, a veliki dio te djece ima poreme\u0107aj iz autisti\u010dnog spektra. Ta\u010dan broj se ne zna jer u BiH nema jedinstvenog registra o broju djece sa poreme\u0107ajima iz autisti\u010dnog spektra.<\/em><\/p>\n

1. \u0160ta je autisti\u010dni spektar, koliki je njegov raspon i koji je uzrok nastanka poreme\u0107aja?<\/strong><\/em><\/p>\n

Poreme\u0107aji autisti\u010dnog spektra ili autisti\u010dni spektar (engl. ASD) je naj\u010de\u0161\u0107e spektar lak\u0161ih, srednjih i te\u017eih mentalnih disfunkcija i poreme\u0107aja koje se lokaliziraju u kognitivno-perceptivnoj, jezi\u010dko-komunikacijskoj, motori\u010dkoj, emocionalnoj i socijalnoj sferi razvoja li\u010dnosti djeteta. Manifestiraju se kroz te\u0161ko\u0107e ili zaostajanje u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji djeteta, u socijalizaciji i socijalnoj interakciji individue, kroz slabo i nedovoljno razvijene interese za druge i okolinske podra\u017eaje, a ispoljavaju se kroz ponavljaju\u0107e (receptivne), stereotipne i kompulzivne aktivnosti i igre i otu\u0111eno pona\u0161anje.
\nSvi poreme\u0107aji i oblici autizma svrstani su u autisti\u010dni spektar kao mentalni poreme\u0107aj u Dijagnosti\u010dkom priru\u010dniku DSM V u 2013. godini i slu\u017ei kao osnova u dijagnosticiranju autisti\u010dnog spektra (ASD). Od tada je pristup dijagnosticiranju ASD jasniji i zasnovan na preciznijim kriterijima u procjeni pote\u0161ko\u0107a i disfunkcionalnosti u razvoju djece. U autisti\u010dni spektar spada Kannerov sindrom opisan kao klasi\u010dni autisti\u010dni poreme\u0107aj – nazvan infantilni autizam sa nagla\u0161enim simptomima u socijalnoj interakciji, u slaboj verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji u okru\u017eenju i sa nagla\u0161enim ograni\u010davaju\u0107im i ponavljaju\u0107im modelima pona\u0161anja ili igre. Autizam dolazi od gr\u010dke rije\u010di authos \u0161to zna\u010di sam. Spomenut je prvi put u SAD-u jo\u0161 davne 1943. godine od strane dje\u010dijeg psihijatra Lea Kannera koji opisuje \u201enaizgled\u201c zdravu djecu, ali sa smetnjama u govoru, pona\u0161anju i bez interesa za druge ljude i interakciju. Osim Kannerovog sindroma (klasi\u010dnog razvojnog autizma) u autisti\u010dni spektar spada Aspergerov sindrom koji je opisao dr. Hans Asperger i koji je karakteristi\u010dan vi\u0161im nivoom intelektualnog funkcioniranja kod autisti\u010dne djece, ali sa o\u0161te\u0107enjem ili disfunkcijom razvoja socijalne interakcije i neverbalne komunikacije \u2013 nedostatak razvoja empatije i nedovoljnog razumijevanja tu\u0111ih emocija. Rettov sindrom je tre\u0107i razvojni poreme\u0107aj koji spada u autisti\u010dni spektar koji je genetski neurodegenerativni poreme\u0107aj kod djevoj\u010dica koji se manifestira regresijom normalnog psihomotornog razvoja (gubitak funkcije ruke, usporen rast lobanje i gubitak nivoa govora koji je do tada bio razvijen). Takve djevoj\u010dice postepeno gube ste\u010denu vje\u0161tinu govora i komunikacije i ve\u0107 ste\u010dene sposobnosti i vje\u0161tine. Razvojni dezintegrativni poreme\u0107aj u djetinjstvu – kao oblik autizma i dio autisti\u010dnog spektra – (Hellerova psihoza) je regresivni pad sposobnosti djece u ve\u0107 postignutim intelektualnim, jezi\u010dkim i socijalnim vje\u0161tinama i kompetencijama. Nenormalni i dezintegrativni razvoj razara normalan razvoj djevoj\u010dine li\u010dnosti. I posljednji peti oblik autizma koji spada u autisti\u010dni spektar (ASD) je atipi\u010dni \u2013 neodre\u0111eni pervazivni razvojni poreme\u0107aj koji se pojavljuje nakon tre\u0107e godine \u017eivota djeteta, bez ispunjavanja svih dijagnosti\u010dkih kriterija.
\nSvi navedeni poreme\u0107aji autisti\u010dnog spektra ili autisti\u010dnog sindroma (ASD) mogu imati lak\u0161e, srednje i te\u017ee oblike autizma. Na osnovu studije iz Velike Britanije (2001) autisti\u010dni sindrom razvrstat \u0107emo po osnovu razvijenosti normalne intelektualne sposobnosti ili deficita u razvoju inteligencije (prisustva lak\u0161e, umjerene, te\u017ee i te\u0161ke mentalne retardacije).
\nLak\u0161i oblici autizma, sa lak\u0161im smetnjama u razvoju, imaju dobru prognozu, imaju prosje\u010dno ili natprosje\u010dno razvijenu inteligenciju (oko 30% djece sa autisti\u010dnim spektrom) i uz adekvatan stimulativni razvoj mogu imati dobre i vrlo dobre rezultate u razvoju i osposobljavanju za normalan i samostalan \u017eivot i rad. Takva se djeca mogu osposobiti za samostalno zanimanje i samostalan \u017eivot. \u0160to je razvojna intervencija ranija, to \u0107e rezultati biti bolji. Ova djeca uz adekvatni razvojni tretman u kognitivnom, jezi\u010dkom, motori\u010dkom, prakti\u010dnom, emocionalnom i socijalnom razvoju mogu biti svrstani u dobro i visoko razvojno postignu\u0107e sa autisti\u010dnim spektrom i spadaju u visoko funkcioniraju\u0107i autizam. Ova djeca u razvoju mogu imati izra\u017eene predispozicije za vizuelnu percepciju, slikarstvo, boje i oblike, za muziku, umjetni\u010dke sposobnosti, sposobnosti za matematiku ili tehniku (posebno vezanu za vizuelnu percepciju). Djeca sa visoko funkcioniraju\u0107im autizmom imaju prosje\u010dnu ili natprosje\u010dnu op\u0107u inteligenciju i dobro razvijenu pa\u017enju i sposobnost analize. Oni imaju deficit u razvoju empatije, neverbalne komunikacije, dijelom i razvoja govora i socijalne interakcije. Osje\u0107aju se vi\u0161e usamljeno i izolovano i ne mogu dovoljno razumjeti emocije drugih i njihovo socijalno pona\u0161anje. Upravo u ovim podru\u010djima razvoja ovoj djeci treba posebno pomo\u0107i razvijaju\u0107i im vje\u0161tine socijalne interakcije, verbalne i neverbalne komunikacije i empatije i emocionalne inteligencije.
\nPo Britanskoj studiji (2001) djeca sa srednje razvijenim poreme\u0107ajima i simptomima (50% ih je sa lak\u0161om i umjerenom mentalnom retardacijom) spadaju u kategoriju autisti\u010dne djece s kojom treba poja\u010dano, intenzivno i prilago\u0111eno raditi i tako ih kroz jednostavne i prakti\u010dne aktivnosti podsticati na prakti\u010dan rad, interakciju, komunikaciju i osamostaljivanje u izvr\u0161avanju samostalnih aktivnosti u pona\u0161anju (da samostalno jedu, da grade higijenske i druge navike, da se samostalno obla\u010de i da se osposobljavaju za neka jednostavnija zanimanja). Prognoza \u0107e biti zadovoljavaju\u0107a ako se na vrijeme u porodici i, jo\u0161 u vrti\u0107u, zapo\u010dnu prilago\u0111eni razvojni programi podr\u0161ke i pozitivnog razvoja u izgradnji samostalnosti radnih i higijenskih navika.
\nDjeca sa te\u017ee razvijenim autisti\u010dnim poreme\u0107ajima (njih oko 20% imaju te\u017eu ili te\u0161ku mentalnu retardaciju) trebaju biti u fokusu inkluzivnog razvojnog programa koji treba biti vi\u0161e prilago\u0111en njihovim te\u017ee retardiraju\u0107im razvojnim sposobnostima koje su ograni\u010davaju\u0107e u kognitivnom, pa onda i u emocionalnom i socijalnom i motori\u010dkom razvoju. Ova djeca ne\u0107e biti osposobljena za samostalan \u017eivot, ali mogu biti nau\u010dena mnogim vje\u0161tinama odr\u017eavanja higijene, obla\u010denja, samostalnog jedenja i \u010duvanja od opasnosti.
\nU etiologiji autisti\u010dnog spektra jo\u0161 uvijek je dosta nepoznanica u nastanku i razvoju ovog slo\u017eenog razvojnog i mentalnog poreme\u0107aja. U pro\u0161losti se autizam smatrao problemom nedovoljne razvojne i odgojne stimulacije u porodici i okru\u017eenju u toku ranog i pred\u0161kolskog razvoja. Smatralo se da je autizam nastajao zbog razvojne i odgojne zanemarenosti od strane roditelja i siroma\u0161tva psiholo\u0161ke i socijalne interakcije u porodici i okru\u017eenju. Danas je utvr\u0111eno da razvojni poreme\u0107aji iz autisti\u010dnog spektra imaju podlogu u o\u0161te\u0107enju centralnog nervnog sistema. Uzrok mo\u017ee biti u konstitucionalnoj nestabilnosti mozga, anatomskim ili funkcionalnim poreme\u0107ajima mozga, a mo\u017ee biti uzrokovan poreme\u0107ajima metabolizma, poreme\u0107ajem neurotransmisera, raznim virusnim infekcijama mozga u trudno\u0107i i nakon poro\u0111aja, hipoksiji mozga usljed te\u017eeg poroda. Tako\u0111er, otkriveno je da u nekim porodicama (kroz pro\u0161lost) ima vi\u0161e slu\u010dajeva autizma \u0161to ukazuje na genetske faktore i disfunkcije i anomalije CNS-a.
\nIz navedenog se mo\u017ee zaklju\u010diti da poreme\u0107aji autisti\u010dnog spektra (u razli\u010ditom intenzitetu) nastaju usljed o\u0161te\u0107enja ili disfunkcionalnosti pojedinih zona mozga, a na ta o\u0161te\u0107enja i disfunkcionalnost CNS-a mogu da uti\u010du genetski faktori (anomalije u razvoju mozga), virusne infekcije, komplikacije trudno\u0107e i lije\u010denje majke u trudno\u0107i raznim lijekovima, zatim o\u0161te\u0107enjima mozga prilikom te\u0161kog ili produ\u017eenog poroda te drugi faktori. Sva ova mo\u017edana o\u0161te\u0107enja i disfunkcija odre\u0111enih zona mozga proizvode autonomni razvojni entitet – poreme\u0107aj autisti\u010dnog spektra, ali i drugi autonomni razvojni entitet – mentalnu retardaciju koji obuhvata, po Britanskoj studiji iz 2001., oko 50% djece koja pripadaju autizmu i imaju lak\u0161u do umjerenu mentalnu retardaciju i koja se djelimi\u010dno ili potpuno mogu osposobiti za samostalan \u017eivot i rad. Oko 20% djece iz autisti\u010dnog spektra ima te\u017eu ili te\u0161ku mentalnu retardiranost i ne\u0107e mo\u0107i biti osposobljeni za samostalni \u017eivot.
\nPostoje istra\u017eivanja u svijetu (npr. u Francuskoj) da digitalizacija i rani razvoj koji je preokupiran digitalizacijom (crtani filmovi, igrice i drugi izazovi za djecu) izazivaju poreme\u0107aje psihosocijalne interakcije i stvarne verbalne i neverbalne komunikacije. Zaklju\u010dak je sljede\u0107i: potrebna je \u017eiva, emocionalna i socijalna interakcija i komunikacija sa djecom i to treba biti osnova u razvoju.<\/p>\n

2. Kako prepoznati autisti\u010dno dijete i koje su to pote\u0161ko\u0107e u dijagnosticiranju?<\/strong><\/em><\/p>\n

Autizam je slo\u017een razvojni mentalni poreme\u0107aj, koji se od ostalih poreme\u0107aja iz autisti\u010dnog spektra razlikuje po tome \u0161to ima slabo ili nikako razvijenu socijalnu interakciju, slabo ili nedovoljno razvijenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju, nerazvijenu empatiju i osje\u0107aj za druge te ograni\u010dene i ponavljaju\u0107e modele pona\u0161anja i stereotipno vezivanje za jedan predmet ili igra\u010dku.
\nSimptomi autisti\u010dnog spektra (ASD) najvi\u0161e se uvi\u0111aju u prve tri godine razvoja, a jo\u0161 su uo\u010dljiviji u \u010detvrtoj, petoj i \u0161estoj godini \u017eivota i tad se prakti\u010dno vide svi dje\u010diji razvojni deficiti u govoru, komunikaciji, emocionalnoj izolovanosti i stereotipnom i nesocijaliziranom pona\u0161anju. Po toku i intenzitetu razvojni autizam je ravnomjeran i nema remisija (ne nestaju i ne smanjuju se simptomi), nema ni recidiva ili povrata.
\nDjeca sa autisti\u010dnim spektrom nemaju dovoljno razvijenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju, nemaju razvijen osje\u0107aj za druge (saosje\u0107anje za druge), nemaju dovoljno razvijenu vje\u0161tinu i sposobnost socijalne komunikacije i interakcije. Skoro jedna polovina djece s autizmom slabo razvije govor. Britanska studija (2001) govori da je autizam u 70% slu\u010dajeva povezan sa mentalnom retardacijom. U tim istra\u017eivanjima oko 50% djece sa autisti\u010dnim spektrom ima lak\u0161u ili umjerenu mentalnu retardaciju (preklapaju se razvojni autizam i mentalna retardacija kao smanjena sposobnost mentalnog funkcioniranja), dok oko 20% autisti\u010dne djece ima te\u017eu ili te\u0161ku mentalnu retardaciju. Oko 50% djece sa autizmom moglo bi se svrstati u kategoriju srednje razvijenog autizma, sa zadovoljavaju\u0107om prognozom ako bi se na vrijeme otpo\u010deo realizirati program pozitivnog razvoja i osamostaljivanja. Oko 20% autisti\u010dne djece ima izra\u017eeniji deficit u razvoju inteligencije i ima te\u017eu ili te\u0161ku mentalnu retardaciju i ne bi se mogla osposobiti za samostalan \u017eivot. Svega jedna tre\u0107ina (oko 30%) autisti\u010dne djece ima prosje\u010dnu ili \u010dak natprosje\u010dnu inteligenciju. Ova bi se djeca mogla svrstati u djecu sa visoko funkcioniraju\u0107im autizmom i sa uspje\u0161nom prognozom samostalnog i profesionalnog razvoja. Autisti\u010dna djeca \u010desto senzitivno reagiraju na vanjske stimuluse i pri jakom zvuku zatvaraju o\u010di, a pri jakom svjetlu zatvaraju u\u0161i. Dodir odje\u0107e ih mo\u017ee uznemiravati i tra\u017ee skidanje odje\u0107e. Kod ove djece naru\u0161ena je sposobnost senzomotori\u010dke integracije. U dijagnosti\u010dkom priru\u010dniku DSM V – Ameri\u010dka psihijatrijska udruga (2014) autisti\u010dni poreme\u0107aj je globalni razvojni poreme\u0107aj koji po\u010dinje po ro\u0111enju, a koji se prepoznaje ve\u0107 u prvoj, drugoj i dijagnosticira u tre\u0107oj godini \u017eivota kroz klini\u010dku sliku poreme\u0107ene socijalne interakcije, zaostajanja u razvoju govora i komunikacije, stereotipnog pona\u0161anja i neempati\u010dnosti.
\nSocijalna interakcija kod djece sa autisti\u010dnim poreme\u0107ajem se manifestira kroz egocentrizam i usamljivanje (nemaju osje\u0107aj za prisustvo drugih, niti interakciju sa njima), ponekad odgovaraju na socijalnu interakciju, ali je ne podsti\u010du, a ako je i podsti\u010du ona je jednosmjerna, kruta ili stereotipna.
\nDjeca sa autizmom imaju deficit u imitaciji (posebno glasova ili zvukova). Nemaju razvijene pozitivne kapacitete empatije i suosje\u0107anja za druge. Do\u017eivljavaju svoje emocije, ali nemaju osje\u0107aj za do\u017eivljaj emocija drugih. I zato neadekvatno reagiraju na emocionalne podra\u017eaje drugih. Izbjegavaju kontakt o\u010dima i komunikaciju o\u010dima, nemaju osje\u0107aj za vezivanje za druge (osim bliskih osoba). Smanjene intelektualne sposobnosti umanjuje i sposobnost razvoja govora i drugih mentalnih sposobnosti.
\nU razvoju govora i verbalnoj komunikaciji autista nema komunikacijsku namjeru, ne odgovara na pozive drugih, ne odaziva se na svoje ime, ne razumije tu\u0111i govor i govorne upute. Autisti\u010dno dijete kasnije progovori, a mo\u017ee progovoriti u tre\u0107oj, \u010detvrtoj ili petoj godini \u017eivota, pa \u010dak i kasnije, ali se taj govor nikad ne razvije u funkcionalan govor. Po\u010detne rije\u010di u razvoju govora \u010desto su svedene na imenice i glagole, re\u010denice u kasnijoj fazi razvoja govora su kratke, govor \u010desto stereotipan ili agramati\u010dan. Kod ve\u0107ine djece s autizmom govor se nikad ne razvije dovoljno, a kad se i razvije on je oskudan, stereotipan i uz ponavljanje rije\u010di ili fraza nakon \u0161to su ih \u010duli (eholalija). Dijagnosticiranje poreme\u0107aja govora vr\u0161i se nakon tre\u0107e godine. Od razvoja sposobnosti govora zavisit \u0107e i ostali razvoj, jer je govor povezan sa razvojem inteligencije. Nerazvijen govor kod petogodi\u0161njeg djeteta ukazuje na izra\u017eeniji razvojni deficit i upu\u0107uje na lo\u0161u prognozu razvoja.
\nU klini\u010dkoj i razvojnoj praksi te\u0161ko je precizno dijagnosticirati autizam jer se taj razvojni poreme\u0107aj \u010desto preklapa sa mentalnom retardacijom (lak\u0161eg, umjerenog, te\u017eeg tipa), kao i sa poreme\u0107ajem razvoja govora (razvojnom disfazijom). Razvojna disfazija je jezi\u010dki poreme\u0107aj koji se ve\u017ee za zaostajanje u razvoju govora, izgovoru i upotrebi govora. Dijete je progovorilo kad svrsishodno koristi rije\u010di (do 1,5 godine) i kad nau\u010di maternji jezik koji koristi u komunikaciji (do kraja druge godine, sa tolerancijom do 2,5 godine). Ka\u0161njenje u razvoju govorne komunikacije mo\u017ee da bude povezano sa autizmom, sa mentalnom retardacijom, bilingvizmom, o\u0161te\u0107enjem sluha, socijalnom i jezi\u010dkom nestimulacijom. Neka djeca ne razumiju govor, pa koriste geste, mimiku, ruke.
\nDjeca sa razvojnom disfazijom kasne u razvoju govora, ali imaju normalnu socijalnu i emocionalnu interakciju, razumiju i prepoznaju emocije drugih. Poljupci i zagrljaji ih \u010dine zadovoljnim. Reagiraju na osmijehe drugih, reagiraju na kontakt o\u010dima i vesele se kupljenoj igra\u010dki. Mogu da se ne odazivaju na ime. Osje\u0107aju prisustvo druge djece, stupaju u interakcije i igru. Igra je kreativna i raznovrsna, nije stereotipna kao kod autista. Koriste normalnu upotrebu gesta (kad ne\u0161to tra\u017ee). Mogu imati blago o\u0161te\u0107enu neverbalnu komunikaciju. Odsustvo govora koriste da komuniciraju putem gesta (upiru prstom u ono \u0161to tra\u017ee). Nemaju stereotipne modele pona\u0161anja i vi\u0161estruka su im interesovanja.
\nU dijagnosticiranju autizma osim deficita govora i poreme\u0107aja u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, ta djeca nemaju osje\u0107aj za prisustvo drugih i s njima ne uspostavljaju socijalnu interakciju. Ne reagiraju ili slabo reagiraju na emocije drugih. Stereotipni su u igri i aktivnostima. Slabo reagiraju na novu igra\u010dku, nemaju kontakt o\u010dima i kontakt sa vr\u0161njacima, igra im je jednoli\u010dna, ne imitiraju zvukove, ne odgovaraju na ime, ne koriste gestikulaciju ili mimiku kad tra\u017ee predmet, ne koriste prst u pokazivanju tra\u017eenog. Uglavnom pote\u017eu ruku odraslih da do\u0111u do predmeta koji tra\u017ee. Kasno progovore i \u010desto nakon prve izgovorene rije\u010di mo\u017ee da nastane faza dugog \u0107utanja. \u010cesto imaju poreme\u0107en ritam spavanja, no\u0107u se bude, odbijaju hranu ili tra\u017ee samo istu hranu.
\nNeki simptomi razvojne disfazije i autizma se preklapaju kao \u0161to su: zaostajanje u razvoju govora, nerazumijevanju govora, lo\u0161a koncentracija, nereagiranje kad ga zovemo imenom, ponekad i slaba neverbalna komunikacija. Simptomi autizma i mentalne retardacije preklapaju se kod oko 70% autisti\u010dne djece i zbog navedenih karakteristika ote\u017eano je dijagnosticiranje.<\/p>\n

3. Da li djeca sa autisti\u010dnim spektrom mogu poha\u0111ati \u0161kolu bez dodatne podr\u0161ke?<\/strong><\/em><\/p>\n

Djeca sa autisti\u010dnim spektrom jo\u0161 u porodici, vrti\u0107u i \u0161koli trebaju imati adekvatan inkluzivni razvojni program zasnovan na individualnom prilago\u0111enom programu nakon dijagnosticiranja intenziteta, te\u017eine i vrste razvojnih poreme\u0107aja i simptoma. Djeca sa lak\u0161im oblikom autizma mogu posti\u0107i dobre rezultate u u\u010denju, govoru, komunikaciji i socijalnoj interakciji. U ovoj kategoriji su i darovita djeca sa autisti\u010dnim poreme\u0107ajem kojima treba posebno razvijati postoje\u0107u darovitost. Djeca sa srednjim oblikom autizma (i sa lak\u0161om mentalnom retardacijom) mogu se osposobljavati za jednostavnije aktivnosti, radnje i zanimanja i mogu se podsticati na razvoj samostalnosti i za samostalan \u017eivot. Mogu nau\u010diti ote\u017eano \u010ditati i pisati po posebnom programu obuke i uz uporan rad i vje\u017ebu. Djeca sa autizmom i umjerenom retardacijom mogu se osposobljavati za higijenske navike, navike za\u0161tite od opasnosti. Mogu se pripremati samo za djelimi\u010dnu samostalnost, jer naj\u010de\u0161\u0107e ne\u0107e biti sposobni za samostalan \u017eivot. Djeca sa te\u017eim autizmom i te\u017eom ili te\u0161kom mentalnom retardacijom ne mogu i\u0107i u \u0161kolu i ne mogu se osposobljavati za samostalan \u017eivot. Djeca sa autizmom u \u0161koli trebaju uz nastavnika imati i svog stru\u010dno educiranog asistenta koji \u0107u mu, uz pomo\u0107 nastavnika, pru\u017eati dodatne mjere pomo\u0107i i podr\u0161ke.<\/p>\n

4. Na koji na\u010din mo\u017eemo pomo\u0107i roditeljima?<\/em><\/strong><\/p>\n

Na nivou svake lokalne zajednice pri centru za socijalni rad treba formirati stru\u010dni mobilni tim za podr\u0161ku djeci u smetnjama u razvoju. Prvo raditi na ranoj identifikaciji djece sa smetnjama u razvoju, a onda na psiholo\u0161koj, stru\u010dnoj i edukativnoj pomo\u0107i roditeljima kako bi se jo\u0161 u ranom razvoju po\u010delo sa pozitivnim tretmanom razvoja te djece. U tom mobilnom stru\u010dnom timu obavezno bi trebao biti pedijatar, neurolog, psiholog, logoped, defektolog \u2013 edukator, po potrebi i drugi profili stru\u010dnjaka. Druga vrsta pomo\u0107i trebala bi biti u domovima zdravlja i centrima za mentalno zdravlje, vrti\u0107ima, \u0161kolama. Vrti\u0107i i \u0161kole osim edukativno-razvojne funkcije trebale bi biti i terapijske zajednice u kojima bi se razvijali i provodili individualno-razvojni programi rada. Zavisno od utvr\u0111ene dijagnoze i pote\u0161ko\u0107a u razvoju razvijao bi se individualno-razvojni program. Naravno, u sve to maksimalno bi se uklju\u010dili roditelji kao partneri u tom pozitivnom razvojnom procesu. Svakako vrti\u0107e i \u0161kole treba kadrovski oja\u010dati (sa psihologom, logopedom i drugim stru\u010dnjacima potrebnim za taj rad). U tim aktivnostima potrebno je educirati nastavnike kako bi se oni sa vi\u0161e senzibiliteta i znanja uklju\u010dili u ove razvojne procese.<\/p>\n

5. Kako raditi na vje\u0161tinama koje djetetu nedostaju?<\/em><\/strong><\/p>\n

Rad treba da je timski i zasnovan na precizno utvr\u0111enim smetnjama u razvoju kod djece. Shodno dijagnozi, utvr\u0111enoj smetnji, te\u017eini poreme\u0107aja, preostalim sposobnostima djece, treba planski otpo\u010deti individualno-razvojni program rada na pozitivnom razvoju i to u oblasti razvoja u kojoj se najvi\u0161e mo\u017ee pomo\u0107i djetetu. U razvoj govora uklju\u010dit \u0107e se logoped, nastavnik i asistent koji radi sa djetetom, a sve to \u0107e podsticati i roditelj rade\u0107i po uputama za rad kod ku\u0107e. Naravno, ne smijemo vr\u0161iti pritisak na dijete, ve\u0107 ga pozitivno podsticati i ohrabrivati u njegovim aktivnostima i igri. U radu sa djecom sa autizmom posebno va\u017enu ulogu ima slobodna aktivnost djeteta u kojoj bi se radio kompenzacijski razvoj. U tim aktivnostima bi se dijete opu\u0161talo i gradilo one kompetencije za koje ima vi\u0161e sklonosti i dara.
\nNajve\u0107a pomo\u0107 bit \u0107e u osamostaljivanju djeteta da radi i da sara\u0111uje sa drugima, da komunicira na na\u010din kako je to mogu\u0107e, a sve s ciljem da se pove\u0107a nivo razvoja socijalnih kompetencija (govora, socijalizacije i komunikacije), da razvija svoje prakti\u010dne sposobnosti, gradi nove higijenske i druge navike. Cilj je jasan, savladavati te\u0161ko\u0107e vezane za simptome autizma i razvijati potrebne razvojne kompetencije. Treba aktivno razvijati program edukacije djece sa autizmom i sli\u010dnim komunikacijskim poreme\u0107ajima (TEACCH program). Cilj ovog programa je razvijanje komunikacije, interakcije, imitacije, percepcije, senzori\u010dke integracije, motori\u010dke koordinacije, prakti\u010dnih i \u0161kolskih vje\u0161tina, socijalizacije. Rad je individualan i kroz vizuelizaciju slika radi se na razvijanju i prihvatanju uputa i aktivnosti, jer djeca sa autizmom lak\u0161e slijede vizuelne upute.
\nSvakako, u tim pozitivnim razvojnim aktivnostima va\u017ena je i okupaciono-radna terapija u \u0161koli i kod ku\u0107e, muzi\u010dka i likovna terapija, terapija jahanja, sistem terapije razmjenom slika (PECS), a cilj je ja\u010danje li\u010dnosti djeteta, njegove komunikativnosti, samostalnosti i sposobnosti uvi\u0111anja, pore\u0111enja, rasu\u0111ivanja. Tu su i aktivnosti razli\u010ditih igara i prakti\u010dnih aktivnosti, a sve sa ciljem pozitivnog razvoja kod djece i njihovih novih kompetencija.<\/p>\n

6. Da li je obrazovni sistem osposobljen stru\u010dnim kadrom za rad sa autisti\u010dnom djecom?<\/strong><\/em><\/p>\n

Na\u017ealost, dosada\u0161nji vaspita\u010di, u\u010ditelji i nastavnici nisu bili educirani za rad sa djecom sa autisti\u010dnim spektrom i sli\u010dnim razvojnim smetnjama. To se nije prou\u010davalo u razvojnoj psihologiji, psihopatologiji, edukacijskoj psihologiji u \u0161kolama i na fakultetima. Nastavnici nemaju skoro nikakvo stru\u010dno saznanje o tim razvojnim smetnjama i na\u010dinu na koji mogu sistematski pomagati toj djeci. Prije desetak godina u silabuse nastavnih predmeta na fakultetima na kojima radim unio sam posebno poglavlje – Djeca sa pote\u0161ko\u0107ama i smetnjama u razvoju. Cilj te edukacije je da se budu\u0107i nastavnici, pedagozi i psiholozi detaljnije educiraju i osposobe da razumiju taj razvoj i da se pripremaju kako da rade na pozitivnom razvoju te djece. U \u0161kolama se obavezno trebaju zaposliti psiholozi i propisati njihove obaveze u radu, pra\u0107enju i dijagnosticiranju djece sa smetnjama i pote\u0161ko\u0107ama u radu. Logopedi bi, tako\u0111er, trebali biti \u010dlanovi \u0161kolskog razvojnog tima.<\/p>\n

7. U kojoj mjeri su roditelji prepu\u0161teni sami sebi?<\/strong><\/em><\/p>\n

Roditelji djece sa autizmom i sli\u010dnim razvojnim smetnjama potpuno su prepu\u0161teni sami sebi i svom jadu, jer nemaju kome da se obrate i od koga da dobiju pomo\u0107. Ve\u0107 sam rekao da bi pri centru za socijalni rad i domu zdravlja trebalo oformiti stru\u010dni mobilni tim koji bi prvo trebao raditi na identifikaciji takve djece i porodica iz kojih dolaze. Nakon identifikacije i pridobijanja roditelja u tim aktivnostima, trebalo bi otpo\u010deti rad na dijagnosticiranju i utvr\u0111ivanju konkretnih smetnji u razvoju i stepenom razvijenosti tih smetnji. Nakon toga trebalao bi otpo\u010deti rad na izradi, realizaciji i pra\u0107enju individualno-razvojnih i prilago\u0111enih programa u porodici, vrti\u0107u, \u0161koli i zdravstvenoj ustanovi. Naravno, za sve to treba obezbijediti stru\u010dni kadar, edukaciju i uslove za rad i podr\u0161ku.<\/p>\n

8. \u0160ta savjetujete roditeljima?<\/em><\/strong><\/p>\n

Ne stidite se svog djeteta i ne gurajte glavu u pijesak. Djetetu sa smetnjama i pote\u0161ko\u0107ama treba pomo\u0107i u razvoju. To je humano i temeljno ljudsko pravo. Roditelji takve djece trebaju osnovati svoja udru\u017eenja u lokalnoj zajednici i raditi na tome da se programi rada sa autisti\u010dnom djecom uvrste u lokalne i kantonalne bud\u017eete, u nastavne planove i programe, u vrti\u0107e, \u0161kolske inkluzivne programe da se i oni kao roditelji aktivno uklju\u010de u sam taj proces rada i kao partneri i kao promotori pozitivnih aktivnosti na tom planu. Osnovno je znati, \u0161to prije po\u0111emo raditi na mjerama pozitivnog razvoja rezultati \u0107e biti bolji, svrsishodniji i \u017eivotno primjenjiviji.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po\u0161tovani profesore, izuzetna nam je \u010dast \u0161to ste prihvatili da budete na\u0161 sagovornik u \u201eRazgovoru s povodom\u201c. Mjesec april u svijetu se obilje\u017eava kao mjesec u kojem se aktivno podi\u017ee svijest o autizmu. S obzirom na Va\u0161e kompetencije u oblasti psihologije i dugogodi\u0161nje iskustvo u radu sa djecom, smatrali smo da ste ba\u0161 Vi kompetentan […]<\/p>\n","protected":false},"author":118,"featured_media":67095,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[991],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67094"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/users\/118"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67094"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67094\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67096,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67094\/revisions\/67096"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media\/67095"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67094"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67094"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67094"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}