Povodom Me\u0111unarodnog dana tolerancije koji se obilje\u017eava sljede\u0107e sedmice, a koji nam, izme\u0111u ostalog, slu\u017ei kao podsjetnik na jednu od klju\u010dnih uloga \u0161kole, podsticati razvoj tolerancije, razgovarali smo sa dugogodi\u0161njom profesoricom razredne nastave, doc. dr. Zehrinom Selimovi\u0107.<\/p>\n
Po\u0161tovana profesorice, prije svega, hvala Vam na sudjelovanju u razgovoru s povodom. \u010cast nam je i zadovoljstvo biti Va\u0161im sagovornikom.<\/p>\n
Tako je. \u0160kola je mjesto gdje u\u010denici sti\u010du znanja, sposobnosti, vje\u0161tine i navike. U\u010denici u \u0161koli nadogra\u0111uju ono \u0161to su prethodno stekli u porodici i pred\u0161kolskim ustanovama, ali i cjelokupnoj okolini. Stoga je \u0161kola veoma zna\u010dajan faktor socijalizacije djece. Prvi dolazak u \u0161kolu je prije svega dolazak u novu socijalnu sredinu gdje se po\u0161tuju odre\u0111ena pravila i norme. Dolaskom u \u0161kolu djeca imaju potpuno nove socijalne kontakte sa svojim vr\u0161njacima koje nisu oni birali i na \u010diji izbor nisu imali nikakav uticaj. U grupi vr\u0161njaka svaka individua obituje za sebe. Tada nastupa \u0161kola kao dakle, odgojno – obrazovna ustanova, a u sredi\u0161tu njenog djelovanja je nastava.<\/p>\n
Ako napravimo pore\u0111enje tradicionalne i savremene nastave uo\u010dit \u0107emo da se u tradicionalnoj nastavi nije marilo za svakog u\u010denika kao zasebnu individuu, pa samim tim nije bilo posebnog razumijevanja za u\u010denike, pa \u010dak ni to da li su se oni socijalizovali.<\/p>\n
Prema savremenim didakti\u010dkim shvatanjima \u0161kola je zapravo jedna zajednica sa me\u0111usobnim djelovanjem svih aktera koji su uklju\u010deni. Kada ka\u017eemo me\u0111usobno djelovanje mo\u017eemo re\u0107i da se to ba\u0161 odnosi na me\u0111usobno uva\u017eavanje i po\u0161tovanje svih individua u nastavnom procesu, pa naravno i u cjelokupnoj \u0161koli.<\/p>\n
Pred savremenom \u0161kolom kao \u0161to ste naveli postoji ogroman izazov, a to je razvoj tolerancije.<\/p>\n
Vrijednosti kao \u0161to su uva\u017eavanje, po\u0161tovanje, razumijevanje i pomaganje su, \u010dini nam se, na posljednjoj ljestvici dru\u0161tvenih vrijednosti. Na\u017ealost, ako ove vrijednosti zagovaramo onda se etiketiramo kao staromodne i egocentri\u010dne osobe, a pri tome \u010desto \u010dujemo \u201e\u0160ta je on napravio u \u017eivotu da ga moram cijeniti i po\u0161tovati?\u201c. Ovdje zanemarujemo osnovnu \u010dinjenicu da je svako prvo \u010dovjek pa ga iz tog razloga trebamo uva\u017eavati, cijeniti i po\u0161tovati.<\/p>\n
Mislim da su ove vrijednost bile vi\u0161e zastupljene u tradicionalnoj nastavi, zamjerka je samo \u0161to nisu bile obostrane. Mo\u017eda ba\u0161 ovdje le\u017ei problem netolerancije pa savremena nastava te\u017ee razvija toleranciju.<\/p>\n
Savremena \u0161kola bi trebala vi\u0161e raditi na \u0161to pozitivnijoj pedago\u0161koj klimi i razvoju socijalnih kompetencija u\u010denika kako bi me\u0111usobna tolerancija bila na zavidnom nivou.<\/p>\n
Uloga \u0161kole je vrlo zna\u010dajna za razvoj socijalnih kompetencija. Socijalan zna\u010di biti dru\u0161tven, imati osje\u0107aj za zajednicu, biti upu\u0107en, sposoban za neko podru\u010dje i razumjeti druge i druga\u010dije.<\/p>\n
Postoje dva aspekta socijalne kompetencije, a to su popularnost i prijateljstvo. Popularnost se odnosi na razinu u kojoj djecu prihva\u0107aju ili odbacuju vr\u0161njaci, a prijateljstvo je odnos koji pretpostavlja uzajamni odabir dvoje specifi\u010dne djece. Popularnija djeca br\u017ee ostvaruju socijalni kontakt. Me\u0111utim, neka djeca nemaju tu mogu\u0107nost i tu je klju\u010d razvoja socijalnih kompetencija, jer ako \u0161kola tj. nastavnici ne shvate ulogu svakog djeteta pojedina\u010dno, onda nastaje problem. Svakom djetetu je potrebno omogu\u0107iti da stekne vje\u0161tine koje \u0107e mu pomo\u0107i da stekne prijatelje i djeluje sretno i zadovoljno u \u0161kolskom okru\u017eenju.<\/p>\n
Mislim da su na\u0161e \u0161kole na dobrom putu da postignu taj cilj, samo je potrebno mnogo vremena i kontinuiranog rada cjelokupne na\u0161e dru\u0161tvene zajednice na razvoju tolerancije.<\/p>\n
<\/em><\/p>\n <\/strong><\/p>\n Kvalitetan odnos me\u0111u vr\u0161njacima se uspostavlja na toleranciji i po\u0161tovanju drugog i druga\u010dijeg, na pravilnoj komunikaciji, empatiji, na dogovaranju i prihvatanju tu\u0111eg mi\u0161ljenja. Poznato nam je da uspje\u0161nog vr\u0161nja\u010dkog odnosa nema bez interakcije i da \u0107e njegova uspje\u0161nost zavisiti od stepena i kvalitete interakcije. Kako bi se u\u010denici uspje\u0161nije nosili sa problemima i te\u0161ko\u0107ama dana\u0161njeg dru\u0161tva, od njega se o\u010dekuje usvajanje i razvijanje velikog broja razli\u010ditih kompetencija koje im omogu\u0107avaju brzo i uspje\u0161no prilago\u0111avanje novim dru\u0161tvenim i profesionalnim zahtjevima. \u0160kole trebaju osigurati pedago\u0161ku klimu u kojoj \u0107e djeca razvijati pozitivan odnos s u\u010diteljem, s drugim odraslim osobama u \u0161koli, sa vr\u0161njacima, ali i socijalnu klimu koja \u0107e doprinositi razvoju socijalnih vje\u0161tina.<\/p>\n Osnova za razvoj pozitivne socijalne klime je ba\u0161 tolerancija, jer ako nema me\u0111usobnog razumijevanja, uva\u017eavanja i po\u0161tovanja, nema ni pozitivne socijalne klime.<\/p>\n Tolerancija je osnovni faktor funkcionisanja socijalnih odnosa. Rije\u010d tolerancija je stranog porijekla i zna\u010di podnositi, a u socijalnom kontekstu zna\u010di postupanje ili stav prema nekoj osobi, predmetu ili ideji. Ako nema dovoljno razvijene tolerancije dolazi do uru\u0161avanja odnosa me\u0111u vr\u0161njacima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kao \u0161to ste naveli tolerancija je ne\u0161to \u0161to se u\u010di i ne ra\u0111amo se s tim. U razredu je puno u\u010denika sa razli\u010ditim \u017eeljama i potrebama, stoga je jako va\u017eno da se vr\u0161njaci me\u0111usobno kao takvi prihvate, a naravno i nastavnika, kao i nastavnik njih. Nastavnici trebaju u\u010denike uputiti na me\u0111usobne razli\u010ditosti me\u0111u vr\u0161njacima; neko ima sme\u0111u kosu, neko, crnu ili plavu i da ta boja ne odre\u0111uje razlike koje \u0107e stvarati prepreku u dru\u017eenju, komunikaciji i igri.<\/p>\n Dakle, ako je kod u\u010denika utemeljena tolerancija \u0161kola bi trebala samo nadogra\u0111ivati u kontekstu socijalnih odnosa u razredu. Ako uo\u010dimo nedostatak ili manjak tolerancije kod u\u010denika, onda bi nastavnici trebali posmatrati u\u010denika i odgovoriti na sljede\u0107a pitanja:<\/p>\n 1.Kako u\u010denik razgovara sa vr\u0161njacima?<\/p>\n 2.Kako rje\u0161ava nesuglasice i sukobe?<\/p>\n 3.Da li je spreman na saradnju?<\/p>\n 4. Da li uva\u017eava i po\u0161tuje i sebe i druge?<\/p>\n Na osnovu dobijenih odgovora nastavnik mo\u017ee djelovati kako bi popravio stanje i razvio jedan nivo tolerancije kod takvih u\u010denika.<\/p>\n Nastavnik treba da poznaje svoj razred i reaguje ako primijeti netolerantno pona\u0161anje. U rje\u0161avanje problema treba da uklju\u010di sve u\u010denike, poslu\u0161ati prijedloge i rje\u0161enja koja u\u010denici smatraju korisnim, a poslije dati svoj prijedlog. Tako \u0107emo uva\u017eiti mi\u0161ljenje u\u010denika i samim tim uklju\u010diti ih aktivnosti kao sudionike. Naravno da u ovom djelovanju veliku ulogu igra i sama li\u010dnost nastavnika. \u010cesto se desi odbacivanje me\u0111u djecom i isklju\u010divanje iz grupe.<\/p>\n Npr. Dje\u010daci se ne \u017eele igrati sa djevoj\u010dicama ili obratno. Stereotip je da se djevoj\u010dice igraju s lutkama, a dje\u010daci vole igrati nogomet. Ovo je zapravo dru\u0161tveno prihvatljivo o\u010dekivanje, a ne slobodan izbor djeteta. Ukoliko se uklju\u010di nastavnik u rje\u0161avanje problema, tj. nastavnik koji se igra sa djevoj\u010dicama i njihovim lutkama, a \u017eeli igrati i nogomet sa dje\u010dacima, je pravi primjer tolerancije i djeca \u0107e u\u010diti iz takvih primjera.<\/p>\n Nastavnik koji je tolerantan vjerovatno \u0107e biti bolje shva\u0107en od u\u010denika. Tako \u0107e nastavnik kod u\u010denika razvijati toleranciju jer iz primjera se najbolje u\u010di.<\/p>\n Naravno da postoje radionice i razne vrste igara kroz koje nastavnici mogu razvijati toleranciju me\u0111u u\u010denicima, samim tim razvijaju i socijalne vje\u0161tine koje \u0107e iskoristiti kako bi bili socijalno kompetentni za aktivnosti u zajednici.<\/p>\n Pozitivnu atmosferu u kontekstu socijalnih odnosa jako je bitno kvalitetno kreirati. Ukoliko ne postoji pozitivna klima u razredu, pa i \u0161koli, stvaraju se problemi u socijalnim odnosima. Klima predstavlja jednu veliku mre\u017eu odnosa u \u0161koli i ukoliko se jedna nit prekine, ona bitno naru\u0161ava te odnose koji najvi\u0161e uti\u010du na u\u010denike. Druga\u010dije re\u010deno, pozitivna ili negativna kreirana socijalna klima mo\u017ee se razumjeti sagleda li se ostvarenje slo\u017eene interakcije na nivou organizacije i rukovo\u0111enja, te na nivou me\u0111uodnosa izme\u0111u sudionika odgojno-obrazovnog procesa koji uklju\u010duje emocionalni ton u interpersonalnoj komunikaciji i proces koji nastaje kao produkt interakcije izme\u0111u nastavnika i u\u010denika. \u0160kola je ta koja treba da kreira pozitivnu pedago\u0161ku klimu u kojoj \u0107e se svi i nastavnici, u\u010denici, menad\u017ement i stru\u010dni saradnici osje\u0107ati sigurno, ali imati i osje\u0107aj pripadnosti toj zajednici. Tu zajednicu \u010dine svi akteri u \u0161koli, pa \u010dak i partneri \u0161kole kao \u0161to su roditelji i lokalna zajednica. Njihov stav je jako bitan za kreiranje pozitivnog okru\u017eenja. Naravno, menad\u017ement \u0161kole treba da radi na kreiranju \u0161to kvalitetnije pedago\u0161ke klime u \u0161koli, jer ta pozitivna klima se prenosi na nastavnike, a oni je prenose na u\u010denike u razredu.<\/p>\n 5.Ukoliko postoji netolerancija od strane u\u010denika, na koji na\u010din je u\u010denici naj\u010de\u0161\u0107e iskazuju?<\/em><\/strong><\/p>\n Netolerancija (netrpeljivost) je nedostatak po\u0161tovanja za tu\u0111e navike i vjerovanja.<\/p>\n Naj\u010de\u0161\u0107i na\u010din iskazivanja tolerancije i netolerancije kod u\u010denika je verbalno i neverbalno.<\/p>\n Verbalna netolerancija se naj\u010de\u0161\u0107e manifestuje kroz vrije\u0111anje i izrugivanje drugog, prijetnju, nasilje i progon. Neverbalna tolerancija se manifestuje kroz \u0161utnju, ljutit pogled, mr\u0161tenje, odre\u0111ene geste i hladan ton glasa.<\/p>\n Dok na primjer, kod tolerantnih u\u010denika primijetit \u0107emo razgovor, pohvalu i interes kao verbalno izra\u017eavanje, a neverbalno kontakt o\u010dima, smije\u0161ak i ljubazan ton glasa, ponekad i \u0161utnja mo\u017ee biti manifest tolerancije.<\/p>\n \u0160utnju mo\u017eemo svrstati i u toleranciju i netoleranciju. Ponekad \u0161utnja mo\u017ee upu\u0107ivati na ravnodu\u0161nost ili nezainteresovanost \u0161to opet ovisi o niz drugih faktora.<\/p>\n Ukoliko je neko netolerantan prema odre\u0111enoj osobi ili osobama on prati njihovo pona\u0161anje, hvata svaku njihovu rije\u010d. Te osobe su u njegovim mislima \u010dak i kada nisu u njihovoj blizini, a sve je to pra\u0107eno srd\u017ebom, ljutnjom, strahom i anksiozno\u0161\u0107u. Ovo dovodi do negativnog razmi\u0161ljanja koje se mo\u017ee odraziti na u\u010denika. Dugotrajno negativno razmi\u0161ljanje dovodi do stresa, \u0161to nepovoljno djeluje na psihi\u010dko i fizi\u010dko zdravlje. Zato je potrebno na vrijeme prepoznati netoleranciju i adekvatno i na vrijeme reagovati.<\/p>\n 6.Kako suzbiti pojavu netolerancije kod u\u010denika?<\/em><\/strong><\/p>\n Postoje na\u010dini kako reagovati na netolerantno pona\u0161anje. Najbitnije, kao \u0161to sam ve\u0107 navela prepoznati to na vrijeme, kako bi mogli djelovati.<\/p>\n Tolerancija se u\u010di cijelog \u017eivota jer nas \u017eivot postavlja u razli\u010dite situacije za koje nismo sigurni kako reagovati i \u0161ta je ispravno. Od najranijeg djetinjstva djeca u\u010de toleranciju posmatranjem svojih roditelja. Vrlo je bitno da se u porodici ne isti\u010du stereotipi i predrasude. Te\u0161ko \u0107ete u \u0161koli mo\u0107i praviti nivo tolerancije ako su u\u010deniku roditelji rekli da se ne treba dru\u017eiti sa nekim. Pravi u\u010ditelj tolerancije je prvenstveno porodica, zatim \u0161kole tj. nastavnici. Va\u017ean preduvjet u\u010denja tolerancije je empatija. Ukoliko se stavimo u ne\u010diju situaciju, tada ga mo\u017eemo razumjeti kao \u0161to ka\u017eu \u201eObuj moje cipele i kora\u010daj mojim koracima, pa \u0107e\u0161 me razumjeti\u201c. \u0160kola kao zajednica savremenih shvatanja treba se truditi razbijati stereotipe i predrasude koje u\u010denici imaju, uklanjati faktore koji dovode do netolerancije, diskvalifikovati sve ono \u0161to dovodi do negativnih pojava, zatim pohvaljivanje pozitivnog pona\u0161anja ili akcija, ne treba \u0161kola zaklju\u010divati na osnovu jednog podatka ili primjera. Dakle, potrebno je razmotriti sve faktore koji dovode do netolerancije, pa uticati na njih pozitivnim djelovanjem i primjerima. Bitno je da se svi u\u010denici osje\u0107aju kao dio \u0161kolske zajednice, a \u0161kola je du\u017ena to obezbijediti svim u\u010denicima.<\/p>\n U ovom vremenu koje je vrlo pogodno za razvoj velike netolerancije, usljed ove pandemije, \u0161kola bi trebala biti u ulozi posmatra\u010da, procjenjiva\u010da i pomaga\u010da kako bi djelovala \u0161to adekvatnije na netoleranciju i razvijala toleranciju na kojoj se treba zasnivati na\u0161e dru\u0161tvo. Kada ka\u017eem \u0161kola, zapravo mislim na sve aktere \u0161kolske zajednice, a naro\u010dito nastavnike od kojih najve\u0107im dijelom zavisi cjelokupan odgojno \u2013 obrazovni proces. Moja poruka je:<\/p>\n Biti tolerantan je dru\u0161tvena odlika privilegovanih, budi dio dru\u0161tva i gradi svoje odnose toleri\u0161u\u0107i drugog i druga\u010dijeg.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Povodom Me\u0111unarodnog dana tolerancije koji se obilje\u017eava sljede\u0107e sedmice, a koji nam, izme\u0111u ostalog, slu\u017ei kao podsjetnik na jednu od klju\u010dnih uloga \u0161kole, podsticati razvoj tolerancije, razgovarali smo sa dugogodi\u0161njom profesoricom razredne nastave, doc. dr. Zehrinom Selimovi\u0107. Po\u0161tovana profesorice, prije svega, hvala Vam na sudjelovanju u razgovoru s povodom. \u010cast nam je i zadovoljstvo biti […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":66540,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[991],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66535"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66535"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66535\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66556,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66535\/revisions\/66556"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media\/66540"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66535"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66535"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66535"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
\n
\n