Moderni olimpijski pokret svoje korijene duguje anti\u010dkim olimpijskim igrama, koje su odr\u017eavane u Olimpiji na Peloponezu, svetili\u0161tu posve\u0107enom bogu Zeusu. O po\u010detku olimpijskih igara nema pouzdanih podataka, a najstariji pisani trag vodi u 776. godinu pre nove ere. Me\u0111utim, prvi poznati pobjednik Koreb je Sokratov savremenik (oko 400 godina p.n.e), ali smatra se da su bli\u017ei istini oni koji procenjuju da su Prve igre anti\u010dkog doba odr\u017eane oko 1.500 godina prije Nove ere. Tome u prilog ide i tekst na\u0111en na jednom disku iskopanom u Olimpiji: \u201cAsklepijad, pentatleti\u010dar posve\u0107uje ovaj disk Zevsu na 225. olimpijadi\u201d\u2026<\/p>\n
Budu\u0107i da su Igre odr\u017eavane svake \u010detiri godine, jasno je da njihova starost se\u017ee mnogo dublje u pro\u0161lost od 776. godine p.n.e. i Aristotelove tvrdnje da ih je tada osnovao Ifitos iz Elisa. Olimpijski sportovi u drevnoj Gr\u010dkoj bili su tr\u010danje na kratkim i dugim stazama, hrvanje, borba pesnicama (\u0161akanje), pankration (kombinacija rvanja i borbe pesnicama), petoboj (tr\u010danje, skok udalj, bacanje diska, bacanje koplja, rvanje) i konjske trke, a za vrijeme odr\u017eavanja Igara progla\u0161avano je primirje i gr\u010dke dr\u017eavice su obustavljale ratove.<\/p>\n
Igre je ukinuo rimski imperator Teodosije II 394. godine nove ere zbog njihovog paganskog porijekla, a obnavljanje Igara u moderno doba i osnivanje Me\u0111unarodnog olimpijskog komiteta i olimpijskog pokreta inicirao je Francuz baron Pjer de Kuberten potkraj XIX veka.<\/p>\n
Odu\u0161evljeni sportista, pedagog i istori\u010dar podstaknut iskopavanjima u drevnoj Olimpiji, kao i o\u017eivljavanjem sportskog pokreta u mnogim zemljama na sjednici Unije francuskih sportskih dru\u0161tava za atletiku 1892., prvi put zalo\u017eio se za obnavljanje olimpijskih igara kao \u201cperiodi\u010dnih sportskih takmi\u010denja omladine cijelog sveta koja bi doprinijela uklanjanju nacionalnog rivalstva i nesuglasica vjerske, politi\u010dke i rasne prirode\u201d.<\/p>\n
Na istom skupu idu\u0107e godine (1. avgust 1893.) na De Kubertenov predlog sazvan je Svjetski sportski kongres i on je 16. juna 1894. godine po\u010deo kao Osniva\u010dki kongres Me\u0111unarodnog olimpijskog komiteta.<\/em><\/p>\n Kongresu prisustvuje 79 delegata 49 sportskih organizacija iz 12 zemalja i predstavnici (u svojstvu posmatra\u010da) iz jo\u0161 21 zemlje. MOK je konstituisan osmog dana zasedanja \u2013 23. juna. Imao je 15 \u010dlanova iz 12 zemalja osniva\u010da (Argentina, Belgija, Velika Britanija, Gr\u010dka, Italija, Ma\u0111arska, Novi Zeland, Rusija, SAD, Francuska, \u010ce\u0161ka, \u0160vedska), a prvi \u010dlanovi MOK bili su organizatori olimpijskih komiteta u svojim zemljama.<\/p>\n \u010clanovi prvog saziva MOK bili su V. G. Balk (\u0160vedska), F. Kermenj (Ma\u0111arska), D. Vikelas (Gr\u010dka), A. D. Butkovski (Rusija), baron P. de Kuberten i E. Kajo (Francuska), vojvoda Lu\u010deze Pali i grof D\u2019Andria Karafa (Italija), J. Gut-Jurkovski (\u010ce\u0161ka), L.A. Kaf (Novi Zeland), lord L. Emptil i K. Herbert (V. Britanija), H. B. Zubiaur (Argentina), V. Sloun (SAD) i grof M. de Busije (Belgija). Idu\u0107e godine \u010dlan MOK postao je i Nijemac V. Gebhart.<\/p>\n Odlu\u010deno je da se Igre odr\u017eavaju svake \u010detvrte godine, da se Prve igre modernog doba odr\u017ee u Atini 1896. godine, a za prvog predsednika MOK izabran je predstavnik zemlje doma\u0107ina prvih Igara Dimitrios Vikelas, dok je De Kuberten prihvatio du\u017enost generalnog sekretara (predsjednik MOK-a postao je nakon Igara u Atini 1896. kao predstavnik novog doma\u0107ina Francuske, i na toj funkciji ostao je do 1925. godine).<\/p>\n Na Kongresu su usvojena i Olimpijska pravila (danas Olimpijska povelja) koja su tokom pro\u0161log vijeka do\u017eivjela mnogo promijena. Ukratko, u Pravilima je stajalo:<\/p>\n (1. \u010dlan) da je u interesu Me\u0111unarodnog kongresa i svih zemalja da Olimpijske igre u modernom obliku, pridr\u017eavaju\u0107i se klasi\u010dnih okvira, o\u017eive;<\/p>\n (2. \u010dlan) da na Igre treba pozvati sportske saveze svih \u201ckulturnih zemalja\u201d i da zemlje mogu da predstavljaju samo njihovi dr\u017eavljani (svima se preporu\u010duje organizovanje prethodnih, izbornih takmi\u010denja da bi na Igre do\u0161li samo najbolji);<\/p>\n (3. \u010dlan) da \u0107e na Olimpijskim igrama biti zastupljena atletika (tr\u010danje, skakanje, bacanje i dizanje tereta), sportovi na vodi (jedrenje, veslanje, plivanje), klizanje, ma\u010devanje, hrvanje, boks, strelja\u0161tvo, gimnastika, biciklizam i konji\u010dki sport;<\/p>\n (4. \u010dlan) da na Olimpijskim igrama, osim u ma\u010devanju, mogu u\u010destvovati samo oni kojima sport nije profesija (amaterski princip);<\/p>\n (5. \u010dlan) da organizacioni komitet igara mo\u017ee da isklju\u010di sa takmi\u010denja sve koji povrijede olimpijske norme;<\/p>\n (6. \u010dlan) da u sklopu atletskog treba organizovati jedno \u201cglavno takmi\u010denje\u201d pod nazivom pentatlon (petoboj).<\/p>\n Me\u0111unarodni olimpijski komitet i olimpijski pokret uop\u0161te, zahvaljuju\u0107i svom prilago\u0111avanju zahtjevima vremena, danas okuplja vi\u0161e zemalja i teritorija od Ujedinjenih nacija, Ljetne olimpijske igre su bez premca najzna\u010dajniji svjetski sportski doga\u0111aj, ali i kulturni i privredni, a Zimske olimpijske igre zapo\u010dete 1924. godine prate ih u korak.<\/p>\n Olimpizam, prema P. de Coubertinu, \u017eivotna filozofija kojom se sjedinjuju u uravnote\u017eenu cjelinu kvalitete tijela, volje i uma. Spajaju\u0107i sport s kulturom i obrazovanjem, nastoji stvoriti na\u010din \u017eivota koji se temelji na radosti \u0161to proizlazi iz napora, na obrazovnoj vrijednosti dobra primjera i po\u0161tovanju univerzalnih temeljnih eti\u010dkih na\u010dela. Nastoji primijeniti sport kao odgojno sredstvo u cilju skladnog razvoja mladih u olimpijskom duhu koji podrazumijeva obostrano razumijevanje, prijateljstvo, solidarnost, fair play, a isklju\u010duje svaku diskriminaciju. Vrhunac su OI koje povezuju sporta\u0161e cijelog svijeta na velikoj sve\u010danosti sporta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Moderni olimpijski pokret svoje korijene duguje anti\u010dkim olimpijskim igrama, koje su odr\u017eavane u Olimpiji na Peloponezu, svetili\u0161tu posve\u0107enom bogu Zeusu. O po\u010detku olimpijskih igara nema pouzdanih podataka, a najstariji pisani trag vodi u 776. godinu pre nove ere. Me\u0111utim, prvi poznati pobjednik Koreb je Sokratov savremenik (oko 400 godina p.n.e), ali smatra se da su […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":61645,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[1000],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/61644"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=61644"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/61644\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":61647,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/61644\/revisions\/61647"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media\/61645"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=61644"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=61644"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.eft.ba\/web\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=61644"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}