Razgovor s povodom – Prof. dr. Nermin Mulaosmanović

Poštovani profesore, izuzetna nam je čast što ste prihvatili da budete sagovornik u „Razgovoru s povodom“. S obzirom na Vaše kompetencije u oblasti psihologije i dugogodišnje iskustvo u radu sa ljudima, smatrali smo da bi Vaš osvrt na trenutnu situaciju i preporuke za očuvanje mentalnog zdravlja bili izuzetno korisni.

Već neko vrijeme prolazimo kroz jednu potpuno neočekivanu situaciju izazvanu pandemijom COVID-19 koja zasigurno ima veliki utjecaj na naše mentalno zdravlje. Ljudi su zbunjeni oprečnim informacijama sa kojima se svakodnevno susreću, što dodatno usložnjava već nepovoljnu situaciju. U obraćanjima zdravstvenih radnika, Civilne zaštite i kriznog štaba, često se ističe da trebamo biti oprezni u očuvanju tjelesnog zdravlja, ali šta je sa mentalnim zdravljem? Često se zanemari podjednako važan, ako ne i važniji faktor rizika po zdravlje nego što je to i sam virus, a to je stres kao odgovor na datu situaciju.

Profesore, koliko smo u današnje vrijeme svjesni važnosti očuvanja mentalnog zdravlja i da li mu pridajemo dovoljno pažnje?

Na samom početku se zahvaljujem na iniciranju razgovora o ovako jednoj važnoj temi tj. mentalnom zdravlju.

Prije svega potrebno je istaći da osnovu socijalnog i emocionalnog razvoja, time i blagostanja, funkcioniranja tokom cijelog života, predstavlja mentalno zdravlje. Također, određujemo ga i kao mogućnost osobe da prepozna svoje potencijale, izrazi svoju individualnost, ostvari ciljeve koje je sama odredila, adekvatno se suočava sa stresom, radi, uživa u plodovima svoga rada i doprinosi zajednici.

Čini mi se da o mentalnom zdravlju najviše pričamo kada je ono narušeno kao i sada  u vrijeme pandemije.  Moglo bi se reći da  se nedovoljno govori i pridaje pažnje o principima mentalnog zdravlja i njegovom unapređenju, a još uvijek  postoji stigma osoba sa problemima mentalnog zdravlja.

Vidimo da je mnogo toga što čini mentalno zdravlje sada u vrijeme pandemije  onemogućeno, spriječeno, što dovodi do frustracija odnosno prepreka i teškoća  koje ometaju zadovoljenje  čovjekovih potreba. Kao posljedicu imamo stanje napetosti, nemir, nezadovoljstvo. Pred svima nama  su izazovi, kako u profesionalnom tako i u osobnom životu.  Iako čovjek ima mogućnost  adaptacije kako bi odgovorio na novonastale prilike, mnogima je u toj prilagodbi na novonastalu situaciju ipak potrebna i stručna pomoć. Stoga je od  velikog značaja kontinuirano raditi na zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja jer nema zdravlja bez mentalnog zdravlja.

 

Koji su to faktori koji dovode do narušavanja mentalnog zdravlja ljudi?

Broj faktora koji direktno ili posredno doprinose pojavi raznih psihičkih (i fizičkih) simptoma izuzetno je velik. Razlikujemo spoljašnje ugrožavajuće faktore, poput nekih stresnih i traumatskih događaja ili neadekvatnih, nezdravih uslova za život i unutrašnje činioce, kao što su neke genetske predispozicije ili – uslovno rečeno – negativne osobine ličnosti (npr. agresivnost, pasivnost i sl.). Potpuno sveobuhvatnu listu svih onih činilaca koji potencijalno ugrožavaju i narušavaju mentalno zdravlje nije moguće sastaviti.

Među čestim faktorima koji negativno utiču na mentalno zdravlje su: maladaptivne crte ličnosti, seksualno, fizičko i emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje, težak temperament, emocionalni problemi, stresni životni događaji, nisko samopouzdanje, neke porodične okolnosti kao  što su: nizak socijalni status, mentalna bolest u porodici, zapostavljanje djeteta, poslovni problemi (gubitak posla, neadekvatno upravljanje konfliktima), interpersonalni problemi: odbacivanje, alijenacija i izolacija, školski problemi: neuspjeh u školi, neadaptivna ponašanja, također neki biološki faktori, ekološki rizici i dr.

U vrijeme pandemije tu su: izolacija, socijalne  distance, ograničenja kretanja, škola kod kuće, rad od kuće i gubitak radnog mjesta, promjene u životnoj rutini i drugi.

Koliko su, prema Vašoj procjeni, izolacija i zastoj normalnog načina života utjecali na mentalno zdravlje ljudi?

Uticali su u značajnoj mjeri. Događa se da ljudi ne mogu da zadovolje svoje potrebe, da realiziraju ciljeve, što uzrokuje frustracije, nemaju kontrolu nad dešavanjima, smanjeno samopouzdanje, ne vjeruju u ovo što se dešava. Sve to povećava razinu stresa, anksioznost, depresiju,  javlja se bespomoćnost. Prijetnja od zaraze ima svoja jedinstvena obilježja koja dodatno povećavaju strah, neizvjesnost, zbunjenost i stvara još veću nesigurnost i strah koji povratno utiču na procjenu prijetnje, donošenje odluka i ponašanje.

 

Uviđate li neke razlike među spolovima i starosnoj dobi, kada je u pitanju nošenje sa samom situacijom?

Kada je riječ o ovom pitanju dotakli bismo se emocija. Često čujemo da žene više izražavaju svoje emocije i da su osjetljivije. Na emocionalnost se obično gleda kao na žensku karakteristiku. Prema kulturološkom shvatanju emocija, smatra se da je izražavanje emocija uvjetovano i podjelom uloga, te kroz razvoj dječaci uče da kontroliraju emocije tuge i straha, ali da slobodno izražavaju svoj bijes, odnosno agresivnost. Djevojčice uče da ispoljavaju vlastite emocije bilo kroz plač, bilo riječima, ali ne i da budu agresivne. Biološko gledište ukazuje na to da su razlike u doživljavanju i izražavanju emocija među spolovima dijelom uvjetovane utjecajem različitih hormona i razlikama u fiziološkom funkcioniranju moždanih struktura. Važno je znati da izražavanje emocija nije stvar koja je nužno uvjetovana spolom, već zavisi i od  osobina ličnosti same osobe, vještina koje posjeduje i razvija. Kroz izražavanje emocija se osjeća neka vrsta psihičkog olakšanja dok neizražavanje može dovesti do nagomilavanja emocionalnih teškoća i ako su one negativne, to može dovesti do niza neželjenih posljedica i burnih reakcija.

Sve ovo ukazuje  da je svaki pojedinac osjetljiv na različite načine  uzimajući u obzir njegovu osobnost, životno iskustvo i razvijene vještine. Od toga uveliko zavisi način nošenja sa stresorima u vrijeme pandemije. Neka istraživanja pokazuju da su muškarci osjetljiviji na infekcije od žena.  S druge strane, muškarci i žene su jednako podložni stresu koji oslabljuje  imunološki  sistem.

Kada je u pitanju starost općenito gledano, imunološki sistem starijih osoba je oslabljen u odnosu na mlađe, pa dugotrajno  stresno razdoblje može dodatno oslabiti organizam. Emocionalno stanje je, naime, povezano  s radom imunološkog i endokrinog sistema.  Kod starijih žena utvrđena je povezanost  depresivnosti, ljutnje i umora s lošijim zdravstvenim statusom, a pozitivan afekt kod starijih  muškaraca povezuje se s boljom procjenom zdravstvenog stanja, vitalnosti i mentalnog zdravlja. Optimizam ima zaštitnu ulogu jer u starijoj dobi  može osnažiti imunitet. Pritom, naravno, optimizam, nije jedini način nošenja sa stresom –  svako može za sebe pronaći ono što mu najbolje pomaže.

 

Stručnjaci upozoravaju da nam kriza mentalnog zdravlja tek dolazi. Možete li nam reći nešto više o tome zbog čega će se posljedice uzrokovane korona virusom i ekonomskom nesigurnosti odraziti u narednom periodu?

Već sada je primjetno da je pandemija ostavila trag na mentalno zdravlje, što je donekle očekivati u ovakvim situacijama. Došlo je do povećanog stresa, ometene su svakodnevne rutine zbog kojih su se ljudi  osjećali dobro i bezbjedno. Anksioznost, depresija, usamljenost su samo neki od problema u vrijeme pandemije.  Međutim,  dodatnu teškoću predstavlja to što jedan dio ljudi teško govori o tome i rijetko traži pomoć, i tek se pokušava nešto raditi kada se više ne može dalje. Potrebno je ukazati na značaj pravovremene intervencije, stručne podrške koja je mnogo efikasnija kada se na vrijeme prepoznaju psihološke tegobe koje mogu narušiti mentalno zdravlje. Posljedice socijalne izolacije, straha od zaraze i gubitka članova porodice pomiješane s tegobama izazvanim gubitkom prihoda i zaposlenja, će zasigurno ostaviti traga. Sasvim je jasno da se mentalno zdravlje mora tretirati kao važan aspekt našeg odgovora na pandemiju COVID-19 i oporavka, jer zanemarivanje emotivnog zdravlja može dovesti još do dugoročnih socijalnih i ekonomskih troškova kasnije. Posebna zabrinutost postoji za djecu i starije usljed zatvaranja škola, samoizolacije i straha od bolnica. Dakle, od velike je važnosti nastaviti sa psihološkom podrškom i psihoterapijskim radom. Pomoć je naročito potrebna u obrazovnom sistemu, ali u cjelokupnoj zajednici. Važno je  pripremiti planove i programe za bolji sistem usluga mentalnog zdravlja.

Zašto je ljudima toliko teško nositi se sa novonastalom sitacijom?

Suočavamo se sa situacijom koja je nepredvidljiva i opasna, ne znamo puno o njoj. Radi se o prirodnom, biološki ugrađenom osjećaju straha od nepoznatog. Naši uobičajeni načini ponašanja i suočavanja su na iskušenju i često nisu dovoljni. Potrebno je, emocionalno i na sve druge načine, prilagođavati se  novoj situaciji, a to je teško, naporno i traži naše dodatne resurse. Zato smo, zapravo, ranjiviji  nego inače. Suočeni smo sa visokim stepenom neizvjesnosti i nesigurnosti. Ljudi su navikli da imaju kontrolu u mnogim poljima svog  života, a sad imamo jednu drugu situaciju gdje ne možemo uticati na dešavanja vezana za pandemiju. Nemogućnost zadovoljenja nekih potreba, realizacije ciljeva, druženja, sve to  stvara određene psihološke probleme. Pandemija  traje jedan duži period i to utiče na naše kapacitete i strategije nošenja sa iznenadnim situacijama, stoga je potrebno stalno obnavljanje i osvježavanje resursa koje imamo uz povezanost sa drugima, međusobnu pomoć,  socijalnu podršku i pomoć stručnjaka. Sve ovo je na jedan vremenski period promijenilo stilove života ljudi, način funkcionisanja, boravak u zatvorenom prostoru, izostajanje sa posla, iz škole, fizička distanca od ljudi, prijatelja, rad na drugačiji način od kuće, sve je to  izazvalo strah, krizu, stres, anksioznost, depresivnost, ljutnju, usamljenost i mnoge druge psihološke probleme. Potpuno je normalno da smo na ovakav način reagirali u ovim trenucima, imamo razne asocijacije i strukturišemo naše misli pokušavajući objasniti ono što nam se događa. Međutim,  ako duže traje i ozbiljno sprečava naše funkcionisanje, te ako krizne situacije prevazilaze naše trenutne kapacitete da se sa njom suočimo,  znak je da treba da preduzmemo korake koje savjetuju stručnjaci ili da se javimo za psihološku pomoć. Konkretni znakovi mogu da budu: da se ne možete koncentrisati izvjesno vrijeme, preokupirani ste mislima o bolesti, ne možete da razmišljate ni o čemu osim bolesti, smrti, kako preživjeti, ostat ćete bez posla, nećete imati novca, ne spavate noćima, imate bolove u tijelu, pretjerano znojenje, osjećate se bespomoćno, često ulazite u konflikt sa članovima porodice, promjene u ishrani, ne razgovarate ni sa kim, pretjerano korištenje cigareta, alkohola, često se ljutite i dr.

 

 

Da li su mentalne bolesti još uvijek tabu tema u našem društvu? Kako možemo pomoći u procesu detabuiziranja te tematike?

Nažalost itekako jeste,  kao što je navedeno prije,  o mentalnim bolestima  govorimo kada se dese neki psihološki problemi. Sama sredina etiketira ljude koji žele raditi na svom problemu, ljudi se javljaju kada alarm već  odavno bude upaljen, stoga je potrebno preventivno djelovanje (educiranje), kontinuirano raditi na zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja.

Šta konkretno može uraditi svaki pojedinac kako bi unaprijedio mentalno zdravlje?

Često je potrebno filtriranje informacija iz spoljašnjeg okruženja kako bi  čovjek adekvatno funkcionisao i na taj način prihvatljivo doživio  neizvjesnosti i prijetnje.  Za očuvanje mentalnog zdravlja nemamo univerzalne recepte, ali  se pokazalo jako važnim usmjeriti se na adekvatno interpretiranje događaja,  odgovoriti na zahtjeve sredine ( u ovoj situaciji  poštovati mjere), održati vezu sa bliskim osobama (u ovoj situaciji radi se o fizičkoj distanci a ne socijalnoj- brojni su drugi načini komuniciranja kako bi se održala povezanost), sačuvati emocionalnu ravnotežu, sačuvati zadovoljavajuću sliku o sebi, sačuvati osjećaj kompetentnosti i moći, podsticati optimizam i pozitivno vjerovanje, raditi na svojim socijalnim vještinama, tražiti socijalnu podršku, a ako je  potrebna i stručna pomoć- ne oklijevati.

Konkretno bi bilo jako važno:   prihvatiti sebe  i okolnosti u kojima smo se našli,  razgovarati o tome, podijeliti svoja osjećanja  (prihvatiti i omogućiti izražavanje misli i osjećaja), podsticati osjećaj kontrole (uvijek ima nešto što ipak možemo kontrolisati), njegovati prijateljstvo  (povežite se, budite u kontaktu), dati doprinos zajednici, biti aktivan, ne pribjegavati alkoholu kako bi se rješavali problemi, učiti nešto novo iz nastalih situacija, baviti se kreativnim aktivnostima u zavisnosti od situacije, pronaći vrijeme za sebe, pronalaženje podrške drugih (u ovoj krizi primarno na daljinu, virtualno), potrebno je stalno i dosljedno davati protutežu nemiru i neugodi koji bi se mogli kumulirati kroz ovo uistinu stresno vrijeme, iznimno važno organizirati dnevni ritam, koristiti alternative našim rutinama koje ne možemo upražnjavati,  njegovati svoje zdravlje  i umanjiti nevolje i naravno obratiti se za pomoć, ako je potrebna.

U vrijeme  pandemije još neke od preporuka su: smanjite konzumaciju vijesti, pobrinite se za jasnu strukturu dana, odvojiti vrijeme za brigu i nastaviti dalje sa drugim aktivnostima, socijalna mreža i povezivanje s okolinom,  njegovati optimizam.

 

Možete li nam za kraj dati neki savjet ili preporuku za one koji su po prvi put osjetili anksioznost, tjeskobu, otuđenost, beznađe i napade panike ili općenito preporuke za očuvanje mentalnog zdravlja?

Svaki čovjek se ponekad nađe u nekoj nenadanoj situaciji  kada je trebamo  prihvatiti i  sagledati koje snage imamo za prevazilaženje određenih problema u toj situaciji. Traženje načina da se rizik pretvori u potencijal je veoma važno kao i preuzmanje aktivne uloge u razvijanju vlastitih potencijala, te odgovornosti za razumijevanje i mijenjanje vlastite pozicije. Potrebno je znati da  određene situacije i problemi mogu dovesti i do pozitivnih ishoda, ne samo negativnih, do našeg jačanja, osobnog razvoja i širenja novih pogleda jer ćemo vidjeti koliko smo fleksibilni, koliko su nam neke druge stvari zanimljive, koliko smo jaki i  sposobni da se nosimo i s teškim situacijama.  Veliki broj psiholoških problema uzrokuje naša lična  interpretacija tih događaja, a ne sami događaji za koje mi mislimo da nam prave probleme.  Okidače naših odmažućih emocija i disfunkcionalnog ponašanja nalazimo često u našim kognitivnim distorzijama. Stoga je potrebno raditi na kognitivnoj restrukturaciji kako bi mijenjali naše odmažuće emocije  kao što je anksioznost, depresija, u pomažuće, a tako i naša neadaptivna ponašanja. Važno je prepoznati naša odmažuća uvjerenja, sagledati koje su naše snage za prevazilaženje nastalih problema. Često kada sagledamo posljedice naših neadaptivnih ponašanja, postaje nam jasnije kako se dalje ponašati.  Mnogo puta imamo brojne alternative koje treba koristiti, te  potruditi se živjeti u skladu sa vrijednostima. Međutim kada osjetimo da je naše funkcionisanje i dalje otežano ili onemogućeno nakon pokušaja samopomoći, obavezno se javiti stručnjacima koji se bave mentalnim zdravljem.

Razgovor pripremio PR tim studenata Edukacijskog fakulteta Travnik.

By |2020-10-26T19:47:49+00:00Oktobar 26th, 2020|Vijesti FRONT 2017|Komentari isključeni za Razgovor s povodom – Prof. dr. Nermin Mulaosmanović

About the Author: