Druga međunarodna znanstvena konferencija u oblasti književnosti i jezika
Traumatična iskustva drugog/e u Andrićevom tekstu
U kulturama koje pate od nedostatka dijaloga i suočavanja sa konfliktima, te posljedicama ratnih sukoba, traumatična iskustva se najčešće umnožavaju i prenose na naredne generacije. Većinom se o traumatičnom iskustvima govori poslije ratnih zbivanja na jugoslavenskom prostoru, ali često se zanemaruju periodi prije devedesetih. Stoga nam je važno da propitamo odnos prema drugom, nemoćnom subjektu i u Andrićevim tekstovima. Obzirom da Ivo Andrić tematski zahvata različite historijske periode, različite ideološke i političke koncepte, otvara se i mogućnost za problematiziranje traumatičnih iskustava pojedinaca u različitim okolnostima i vremenskim okvirima.
Jezik/jezici i trauma
Jezik i/ili jezici u postjugoslavenskom okviru danas su daleko su od sociolongvističkih istraživanja, ideja i inovacija. Zašto je jezik ponovno postao jedan od ključnih utemeljitelja etničkog/nacionalnog identiteta na postjugoslavenskom prostoru, te zašto se bez otpora pojedinim govornicima nameću politički motivirani nazivi jezikā, kao i jezičkog materijala? Proizvodi li drastična promjena govora i usvajanje novog jezičkog materijala, pojedinih etničkih grupa na ovim prostorima, nove traume?