Aerobni trening definira se kao bilo koji oblik tjelesne aktivnosti koja se izvodi aktiviranjem velikih mišićnih grupa, relativno dugog trajanja (preko 20 minuta) koja je u osnovi cikličkog karaktera, a intenzitet vježbanja bi se trebao kretati od 60-80% maksimalne frekvencije srca izračunate za svakog pojedinca.
Prema toj definiciji, prirodni oblici kretanja kao što su hodanja, trčanja i planinarenja, vožnja bicikla, veslanje i sl., te vježbanje na simulatorima kretanja (ergometri, steperi, trake za trčanje i sl.) predstavljaju aerobni trening. U vrstu aerobnog treninga ubrajamo i aerobiku kao grupni fitness trening koja pripada skupini cikličnih polistrukturalnih aktivnosti.
Aerobni trening ima za cilj razvoj, održavanje i poboljšanje funkcionalne sposobnosti organizma koju nazivamo aerobna izdržljivost. To je sposobnost koja omogućava dugotrajno provođenje određene aktivnosti definiranim intenzitetom prije pojave umora. Direktno djeluje na učinkovitiji rad srčanožilnog, krvnog i plućnog sustava, te postizanje pozitivnih transformacija na morfološka obilježja kao preduvjet za unapređenje i očuvanje zdravlja.
Trenirano srce kuca manji broj puta u minuti, ali jednim udarcem izbaci više krvi u krvni optok, poboljšava se cjelokupna cirkulacija u organizmu, krvne žile su čvršće i elastičnije, udahnuti kisik se bolje i učinkovitije doprema do svih tjelesnih stanica, a eliminacija ugljičnog dioksida i otpadnih tvari iz organizma je bolja. Trenirana osoba potrebu za većom količinom kisika nadoknađuje na račun dubine disanja, dok netrenirane osobe povećavaju frekvenciju disanja (dišu brže i pliće). Efikasna funkcija srčanožilnog i plućnog sustava je osnova za optimalnu provedbu svih fizičkih aktivnosti koje su u osnovi aerobne (dulje trajanje – umjereni intenzitet rada), ili anaerobne (kraće trajanje – visoki intenzitet rada).
Aerobics, kao termin, pojam i sustav vježbanja za poboljšanje funkcionalnih sposobnosti, prvi put se pojavljuje u knjizi “Aerobics”, izdanoj 1968. čiji je autor američki liječnik i fiziolog dr. Kenneth H. Cooper bio prvi promotor masovnog pokreta vježbanja za zdravlje. Takav sustav vježbanja bio je prvenstveno osmišljen za potrebe američke vojske i zasnivao se na programima monostrukturalih cikličkih aktivnosti kao što su hodanje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, veslanje i sl.
Međutim, sedentarni način života i svijest ljudi o potrebi za kretanjem u svrhu očuvanja zdravlja dovela je do masovnog uključivanja u rekreativno vježbanje što je potaknulo dr. Coopera i njegovu suprugu te izdaju knjige: Putevima aerobike, Nova aerobika i Aerobika za žene. Jogging i ostale aerobne aktivnosti postale su dio svakodnevne rutine mnogobrojnih Amerikanaca obaju spolova, a vrlo brzo takav trend osvojio je Australiju i Europske zemlje.
Krajem 70-ih, koreografkinja i plesačica Jackie Sorensen osmislila je aerobiku kao grupni fitness program koja se u promociji glumice Jane Fonde velikom brzinom raširila zapadnim svijetom.
Prednosti redovnee aerobne tjelovježbe:
- sagorijeva kalorije
- poboljšava izdržljivost
- smanjuje rizik od hroničnih bolesti kao što su bolesti srca i dijabetes
- umjereno snižava visok krvni tlak
- poboljšava gustoću kosti (osobito aktivnosti poput hodanja)
- umanjuje rizik od određenih vrsta raka (dojke, debelog crijeva)
- poboljšava vjerojatnost za preživljavanje srčanog udara
- ublažava simptome depresije
- smanjuje tjelesne masnoće
- može poboljšati ravnotežu i obavljanje svakodnevnih aktivnosti
- može smanjiti bol i otekline od artritisa
- povećava HDL kolesterol (dobar kolesterol)
- smanjuje trigliceride u krvi
- poboljšava kontrolu tjelesne težine
- poboljšava toleranciju glukoze i smanjuje inzulinsku rezistenciju
